Obuka za ljubazne državne službenike

Datum kreiranja: sreda, 05 decembar 2018

danas obukaVest da će pomoćnici ministara i drugi rukovodioci u javnoj upravi koji se prvi put postavljaju na rukovodeće položaje morati da prođu trodnevnu obuku na Nacionalnoj akademiji za javnu upravu da bi mogli da obavljaju tu funkciju, sa fokusom na ljubaznost u komunikaciji sa građanima i otvorenost u saradnji sa medijima, izazvala je dosta pažnje i komentara. 

 

Svaka obuka donosi neke koristi, a veća otvorenost za saradnju sa građanima i medijima je svakako potrebna. Međutim, osnovni problem u vezi sa ovom temom jeste činjenica da je trenutno 70% državnih službenika na najvišim položajima, poput pomoćnika ministara u statusu vršilaca funkcija. Oni mogu sutra biti zamenjeni bilo kojom drugom osobom koja ima dovoljno godina staža, na osnovu političke odluke Vlade. Stoga nije racionalno organizovati bilo kakve obuke za zamenljive političke postavljenike, sve dok se ne uspostavi zakonito stanje u srpskoj javnoj upravi. Transparentnost – Srbija godinama uporno ukazuje na nezakonito v.d. stanje koje u manjem ili većem obimu traje još od 1. januara 2011, kada je prvi put istekao zakonski rok za sprovođenje konkursa za ova mesta, koji su prvi put uvedeni pre više od decenije. U međuvremenu je ovo pitanje postalo veoma važno i za ocenu napretka Srbije u procesu pristupanja Evropskoj uniji, ali ni to nije uticalo da se stanje popravi.

Drugi povezani problem koji bi takođe trebalo rešavati jeste pitanje ko komunicira sa javnošću. Trenutno je praksa takva da i o pitanjima koja su stručne a ne isključivo političke prirode izjave za medije ne daju najviši stručni službenici, već ministri i državni sekretari. Obuka će imati značajno veću vrednost kada se ta praksa promeni.

Kada je reč o komunikaciji sa građanima, neka pitanja bi, pored obuke, trebalo da budu i predmet propisa. U aktuelnom zakonskom okviru postoji obaveza državnih organa da pruže odgovore građanima i medijima ako im se oni obrate na neki od formalizovanih načina, na primer, ukoliko postave zahtev za pristup informacijama od javnog značaja ili podnesu pritužbu na rad državnih organa. S druge strane, nije propisana obaveza da državni organi i funkcioneri razmotre inicijative koje dolaze od udruženja i građana za poboljšanje prakse njihovog rada ili izmenu propisa. Šansa da se ova pitanje urede propuštena je i prilikom nedavnog donošenja Zakona o lobiranju, usled toga što se ovaj zakon fokusira sam na postupak izmene propisa koju je započeo sam organ vlasti.