Koordinator

Datum kreiranja: subota, 16 avgust 2014
Odluka o osnivanju Koordinacionog tela za primenu Akcionog plana za sprovođenje Nacionalne strategija za borbu protiv korupcije za period od 2013. do 2018. nije dovoljno precizna u pogledu ovlašćenja ovog tela, otvara prostor za tumačenja u pravcu proširenja nadležnosti Vlade na druge grane vlasti i nezavisne državne organe i može stvoriti konfuziju kod obveznika Strategije kod izveštavanja o sprovođenju Akcionog plana.

Ova odluka, sa jedne strane, ne daje odgovore na pitanja da li je u dosadašnjem sprovođenju Strategije i Akcionog plana unutar izvršne vlasti bilo problema koji se nisu mogli drugačije rešiti osim izmeštanjem koordinacije na nivo premijera. Jedino što smo mogli pročitati jeste da je "to bio zahtev EU". Odluka ne daje Koordinacionom telu jasna ovlašćenja u slučaju da postoje problemi u sprovođenju Akcionog plana koje bi trebalo rešiti - npr. u slučajevima kada jedno ministarstvo ne pripremi mišljenje ili nacrt zakona u predviđenom roku, kada neko ministarstvo uoči da je Akcioni plan nepotpun, kada više ministara iznosi u javnosti suprotne stavove o rešavanju istog pitanja (npr. oko sprovođenja Zakona o javnim preduzećima) i slično.

acasS druge strane, Odluka ostavlja prostor za tumačenje da je reč o želji izvršne vlasti da koordiniše obavljanje poslova iz nadležnosti organa koji joj nisu podređeni - organe pravosuđa, lokalne samouprave, nezavisnih državnih organa (uključujući tu i Agenciju za borbu protiv korupcije koja je zakonom zadužena za nadzor nad sprovođenjem Strategije i Akcionog plana) i same Narodne skupštine koja je donela Strategiju (koja je takođe obveznik Akcionog plana). Ukoliko ovo nije bila namera, Odluka Vlade bi trebalo što pre da bude precizirana, tako da se jasno odnosi na koordinaciju u okviru izvršne vlasti, koja je nesumnjivo potrebna.

Uzrok ovog problema potiče iz teksta same Strategije (poglavlje 5.2.) na šta je TS upozoravala pri njenoj izradi i dali konkretne predloge da se problem prevaziđe, koji nisu uzeti u obzir (Primedbe TS možete pogledati na našem sajtu, na stranici http://goo.gl/Y2KBAp u dokumentima Strategija za borbu protiv korupcije april 2013.doc i zbirni i korigovani komentari TS na Strategiju od 11 3 2013 .doc). Nadzor nad sprovođenjem Strategije i Akcionog plana je i po Strategiji i po Zakonu (o Agenciji za borbu protiv korupcije) isključiva nadležnost Agencije za borbu protiv korupcije. Tom nezavisnom državnom organu svi obveznici iz Akcionog plana podnose izveštaje o onome što je urađeno. S druge strane, u poglavlju 5.2. Strategije je predviđeno da u okviru Vlade, kooridinaciju sprovodi Ministarstvo pravde, i da ta koordinacija obuhvata "međusobnu komunikaciju, razmenu iskustava i informacija". U istom poglavlju se pominju i "tromesečni sastanci sa državnim organima", što bi, imajući u vidu nadležnost Ministarstva za koordinaciju "unutar Vlade" moglo da se odnosi samo na one državne organe koji deluju u okviru izvršne grane vlasti. Međutim, i do sada je neosnovano tumačeno da su tom obavezom koordinacije obuhvaćeni i drugi državni organi. ovde link na onaj spisak.

Odluka Vlade izdiže ovu koordinaciju sa ranga Ministarstva pravde na nivo Vlade. Takvo rešenje jeste suprotno Strategiji, ali načelno može imati smisla - na primer, ukoliko je Ministarstvo pravde do sada imalo problem da koordiniše antikorupcijske aktivnosti za koje je zaduženo nekoliko ministarstava (o čemu nisu saopštene informacije u javnosti), za očekivati je da bi takve probleme među ministrima mogla da reši koordinacija u kojoj učestvuje i predsednik Vlade. Međutim, suštinski problem sa Odlukom je druge prirode - u njoj se govori o "usmeravanju poslova iz delokruga državnih organa", ne ograničavajući se pri tom na izvršnu vlast (član 2).

Koordinaciono telo čine premijer, ministar pravde, ministar finansija i član Vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, a kaže se da "u radu koordinacionog tela mogu da učestvuju ostali članovi Vlade i rukovodioci nadležnih državnih organa" (član 3). Dalje se govori o učešću državnih sekretara iz ministarstava pravde i finansija, kao i da državni sekretar iz Miistarstva pravde "vrši koordinaciju nadležnih državnih organa za potrebe Koordinacionog tela" (član 4), koje se sastaje jednom u šest meseci, što bi moglo da znači da ovaj državni sekretar tu koordinaciju vrši u periodu između dva sastanka tela, mada nije izričito rečeno. U članu 5. se kaže da su "državni organi nadležni za sprovođenje Akcionog plana" dužni da odrede" jednog svog funkcionera za kontakt sa državnim sekretarom iz Ministarstva pravde i da državni sekretar i ove kontakt osobe održavaju sastanke najmanje jednom u tri meseca "u cilju praćenja i ispunjavanja obaveza predviđenih Akcionim planom", te da državni sekretar može da održava i bilateralne sastanke sa kontakt osobama (član 6). Kako se može videti, u ovim odredbama se ne pravi razlika između organa koji su u okviru izvršne vlasti i drugih državnih organa.

Član 7. govori o "obaveštavanju o ispunjenosti mera iz Akcionog plana", gde se ponovo koristi termin "nadležni državni organi", bez pravljenja razlike o tome da li je reč o izvršnoj vlasti ili svim obveznicima iz Akcionog plana. To obaveštavanje se vrši "preko" Ministarstva pravde i Vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, što bi značilo da se obaveštenja šalju i Ministarstvu i Savetu (da podsetimo, na osnovu Strategije i Zakona, već postoji obaveza izveštavanja Agencije za borbu protiv korupcije).

Kad je reč o ovlašćenjima Koordinacionog tela, jasno je predviđeno samo jedno - "koordinaciono telo može predlagati Vladi donošenje odluka u cilju sprovođenja Akcionog plana" (član 8).

Administrativno-tehničku podršku radu Koordinacionog tela pružaju Ministarstvo pravde i Vladin Savet za borbu protiv korupcije (član 9). Kaže se i da će "u roku od osam dana od dana stupanja na snagu odluke" biti određeni državni sekretari, član Saveta i kontakt osobe iz drugih organa (član 10).