Da li državni organi treba da to čine? Ne, osim ako je podatak o stranačkoj pripadnosti relevantan za zlodelo koje je predmet optužbe. Na primer, ukoliko se pre hapšenja ili u toku postupka javi osnovana sumnja da je novac od zloupotreba bio korišćen za potrebe partije, a ne (samo) za ličnu korist.
Predstavljanje podataka o stranačkom poreklu optuženih, od strane državnih organa, otvara nužno druga pitanja. Takve podatke bi trebalo sa nečim uporediti da bi bili relevantni - npr. sa brojem slučajeva zloupotreba koje su se stvarno dogodile u nekoj godini (a koji nisu poznati), sa brojem funkcija koje su obavljali predstavnici raznih stranaka u godini na koju se odnose zloupotrebe i slično.
Iako će sumnji u selektivnost uvek biti, svakako će ih biti manje ukoliko makar svi oni slučajevi koji su dospeli do medija tokom ranijih godina budu ispitani i rezultati istraga saopšteni, jer će se u suprotnom, kod svakog novog hapšenja uvek "vući repovi" i javljati komentari poput: "Šta je bilo sa ATP Novi Sad"? "Šta je bilo sa 'koferčetom'?", "Šta je bilo sa kragujevačkim fakultetom?" i slični.