Reforma javne uprave

Datum kreiranja: petak, 07 april 2017

Javna raspravaPredstavnik Transparentnosti Nemanja Nenadić upoznao je predstavnike Evropske komisije koji su ove nedelje boravili u radnoj poseti sa nalazima monitoringa sprovođenja pojedinih zakona i strateških akata koji je sprovodila TS u proteklom periodu.

Za njih su naročito bili zanimljivi podaci o primeni Zakona o državnim službenicima, u pogledu organizovanja konkursa za službenike na položaju, gde se pravila i dalje krše, postavljenjem vršilaca dužnosti. Na ovaj problem je TS inače ukazala još 2011, kada je počelo masovno kršenje pravila imenovanjem službenika „na osnovu ranijih propisa“. Problem nije rešen ni nekoliko godina kasnije. Jedina razlika se ogleda u tome što se sada na ta mesta postavljaju privremeni vršioci dužnosti, čiji mandat mora periodično da se obnavlja, a i dalje ne postoji politička volja da se zakon sprovede. Slična je situacija i kod izbora direktora javnih preduzeća, tako da se može govoriti o širem trendu.

Druga tema koja je izazvala veliko zanimanje, jeste zakonodavni postupak. TS je utvrdila da je samo za jedan od zakona za koje je uopšte objavljena javna rasprava u poslednjih pola godine objavljen i izveštaj sa javne rasprave, a da za mnoge akte nedostaju i drugi elementi koji se moraju objavljivati – sastav radne grupe, analiza efekata propisa i drugo. Problem javnih rasprava neće biti rešen ni kada budu usvojene izmene Zakona o državnoj upravi koje se odnose na javne rasprave. Ta rešenja će biti bolja od postojećih, zato što se predviđa rasprava i o polaznim osnovama. Međutim, ostaje suštinski problem – nemogućnost da se osporava zakon zbog neorganizovanja javne rasprave. Naime, sadašnja pravila o javnim raspravama su propisana Poslovnikom Vlade, a kršenje tih pravila se tumači kao unutrašnje pitanje Vlade koja ne poštuje sopstveni Poslovnik.

Pored ovih tema, u kontekstu sprovođenja Akcionog plana Strategije za reformu javne uprave, Nenadić je ukazao na generalne slabosti strateških akata i odnosa prema njima – čak i kada se aktivnosti ispune u potpunosti i na vreme, to ne donosi željene promene u društvu. Primer za suprotno su i navodi o primeni ovog AP u pogledu zaštite uzbunjivača, gde su sve planirane mere formalno sprovedene, a da to nije imalo bitnog uticaja na informisanje javnosti o mogućnostima uzbunjivanja (nedostaju čak i elementane informacije na sajtovima ministarstava).