Putni i informativni prioriteti

Datum kreiranja: nedelja, 14 maj 2017

memorandum kinaIz vesti objavljanoj na zvaničnom sajtu Vlade Srbije prvo saznajemo čemu je danas prisustvovao predsednik (Vlade) Aleksandar Vučić: „Predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je danas potpisivanju Memoranduma o razumevanju i saradnji na projektu Beograd–Južni Jadran, deonice Preljina–Požega i Požega– Boljare.“ Na dnu vesti zainteresovani čitalac može pronaći i informaciju o tome ko je potpisao taj i nekoliko drugih memoranduma (ministarka Mihailović, ministar Knežević, gradonačelnik Mali).

Usput se (na drugim sajtovima) provlače i informacije o tome koja je „vrednost“ ovog posla. Nigde se u vesti ne može pročitati ono što je zaista bitno – na šta se Srbija obavezala. Da li je, drugim rečima, potpisivanje ovog memoranduma uvod u novi „vezani aranžman“ koji će biti pravno obavijen međudržavnim sporazumom. Aranžman, u kojem ćemo se obavezati da uzmemo kredit (pod uslovima koji mogu biti i povoljni), ali se ujedno obavezati da ćemo taj kredit da utrošimo na plaćanje radova tačno određenoj firmi iz zemlje kreditora (u ovom slučaju, NR Kine), kao što je, recimo, bio slučaj u vezi sa TE „Kostolac“. Ili je u pitanju sporazum o koncesiji, do koje će se ponovo doći bez nadmetanja kakvo predviđa kao obavezu Zakon o javno – privatnom partnerstvu?

Potpisivanje ovakvih sporazuma bitno ograničava mogućnost nadmetanja i pre nego što Narodna skupština ratifikuje buduće međudržavne sporazume. Naime, jednom kada zemlja krene putem eliminisanja konkurencije u svojim infrastrukturnim projektima, a Srbija godinama radi upravo to, smanjuju se šanse da se neko ko nije unapred uveren u to da će biti izabran javi na nadmetanju čak i ako ga Vlada zaista raspiše.

Putevi čija se izgradnja pominje u vestima figuriraju već duže vreme među prioritetima. Istina, tom spisku se svako malo pridružuju i drugi putni pravci, tako da građani imaju dobrih razloga da budu zbunjeni u pogledu toga da li Srbija uopšte ima spisak prioriteta ili se on menja u zavisnosti od želja izglednih kreditora/graditelja/političara sa kojima se vode razgovori i pregovori. Za razliku od putnih, informativni prioriteti se ne menjaju – staviti nešto što zvuči kao dobra vest u prvi plan umesto potpunih informacija; naglasiti personalizovani karakter vlasti umesto podnošenja računa narodu o radu javnih institucija.