Kako se raspolaže gradskom imovinom

Datum kreiranja: četvrtak, 12 oktobar 2017

savet sajt pocetna

Mediji su prethodnih dana, pišući o izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije o raspolaganju nepokretnostima grada Beograda, najviše pažnje posvetili  nalazu da je dug dve kompanije od 566,4 miliona dinara iz 2013. godine  "nestao" u spisku potraživanja iz 2015. godine.  Tako su u drugom plan u ostali zabrinjavajući podaci o dugovima za naknadu za uređenje građevinskog zemljišta, drastičnom smanjenju prihoda od zakupa zemljišta i posebno o nepostojanju uređenih i dostupnih podataka o davanju u zakup poslovnog prostora, stanova i zemljišta u vlasništvu Grada Beograda.

Što se tiče naknade za uređenje građevinskog zemljišta, treba se podsetiti da je "leks specijalisom" za "Beograd na vodi" omogućeno da investitor ne plati naknadu od 33,7 milijardi dinara, što je dvostruko više od ukupne naplate za tu svrhu od početka 2011. godine do kraja 2015. godine. Investitor će umesto toga da izgradi objekte javne namene. Kakve objekte i u kome roku, ne zna se. Kao što se ne zna da li je nešto od onoga što je sada izgrađeno, urađeno i medijski promovisano (deo šetališta i restoran koji se tretira kao "promotivni štand") smatra objektima javne namene.

Savet u izveštaju navodi nije uspeo, "zbog nepostojanja podataka" da utvrdi koje se stvarno katastarske parcele u vlasništvu Grada Beograda izdaju u zakup i po kojoj ceni, pa ni da utvrdi koliko je godišnje ostvaren prihod po tom osnovu i kolika je površina građevinskog zemljišta stavljena u tu funkciju.

Konfuzni su i podaci o izdavanju poslovnog prostora. Postoje značajna neslaganja u vezi sa ukupnom površinom posovnog prostora u vlasništvu grada, površinom izdatog prostora, velika odstupanja između fakturisanih i naplaćenih iznosa, kao i nelogičnosti u vezi sa jediničnom cenom izdavanja poslovnog prostora. U izveštaju Saveta nalaze se podaci o izdavanju poslovnog prostora dobijeni od gradskog sekretarijata, sa adresama, površinama i iznosu zakupa. Nedostaju, međutim, podaci o zakupcima.

Podsećamo da je Transparentnost Srbija u okviru rangiranja opština po Indeksu lokalne samouprave, kao jedan od indikatora ocenjivala i dostupnost podataka o imovini jedinice lokalne samouprave i načinu njenog korišćenja. U istraživanju 2015. godine 21 od ukupno 168 jedinica lokalne samouprave je odgovorila da su podaci dostupni, fizički, u prostorijama nadležnih službi. U istraživanju 2017. godine, kada je traženo da na sajtu budu objavljena evidencija imovine (nekretnina) u vlasništvu JLS koje su date u zakup, sa podacima o zakupcima, ceni i trajanju zakupa, niti jedna od 15 posmatranih opština nije imala dostupne te podatke.

Stoga je značajna preporuka Saveta za borbu protiv korupcije da "Republički geodetski zavod, Republička direkcija za imovinu i Grad Beograd zajednički predlože pravnu regulativu, na osnovu koje bi se uspostavila međusobna koordinacija, radi usaglašavanja podataka o evidenciji nepokretnosti u javnoj svojini, čime bi se stekao preduslov za transparentno raspolaganje nepokretnostima".

Treba ukazati na još nekoliko preporuka Savet akoje bi mogle da unaprede stanje u ovoj oblasti, ali i utvrde odgovornost za sadašnje stanje: da se ograniče ovlašćenja gradonačelnika u delu pribavljanja, prometa, otuđenja, davanja u zakup građevinskog zemljišta i ostalih nepokretnosti i da ona pređu u nadležnost Skupštine grada;  da Državna revizorska institucija izvrši reviziju finansijskih izveštaja Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda; da Državna revizorska institucija svake godine vrši reviziju finansijskih izveštaja grada Beograda; da Budžetska inspekcija izvrši kontrolu trošenja sredstava ostvarenih po osnovu korišćenja imovine grada Beograda.

Prenosimo tekst iz lista Danas, (autor M.Radenković), o izveštaju Saveta:

Dug od pet miliona evra gradu - prosto nestao

lako poseduje hiljade hektara građevinskog zemljista i hiljade lokala i stanova Grad Beograd ostvaruje male prihode od svoje imovine, pokazuje izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije koji se bavio raspolaganjem nepokretnosti u prestonici. Razlozi ove nelogičnosti variraju od volšebnog nestajanja dugovanja firmi koje su zakupile građevinsko zemljište preko izdavanja poslovnog prostora u centru grada za nekoliko hiljada dinara, do nagomilanih i nenaplativih potraživanja po osnovu naknade za uredenje građevinskog zemljišta. 

Izveštaj Saveta, koji je objavljen početkom septembra, između ostalog posebno ističe podatke koji se odnose na zakup građevinskog zemljišta, a koji pokazuju da se prihodi grada od izdavanja građevinskog zemljišta poslednjih godina drastično smanjuju - od 2,7 milijardi u 2011. do 282 miliona 2014, odnosno 412 miliona 2015. Dok se prihodi smanjuju, milionska dugovanja određenih firmi neobjašnjivo nestaju. Tako se navodi primer dve kompanije, Pivej invest (Peeway) i So-lo invest, čiji se ukupan dug od 566,4 miliona dinara iz 2013. godine ne pojavljuje medu potraživanjima iz 2015. Savet ističe da Direkcija za građevinsko zemljište nije pružila objašnjenje kako su ovi dugovi nestali, a na isto pitanje ni Danas nije dobio odgovor. Inače, preduzeća Pivej invest i So-lo invest, koja se nalaze u vlasništvu Deks lukas trejda, nemaju zaposlene, ne ostvaruju nikakve prihode poslednjih godina i tokom 2012. godine bila su u stečaju, pa je otvoreno pitanje kako bi uopšte i mogla da izmire dug. 

Pored nenaplaćenih dugova od zakupa građevinskog zemljišta Grad ima problema i sa naplatom naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Koliki je tačan dug po ovom osnovu, teško je utvrditi s obzirom na to da podaci koje je Direkcija za građevinsko zemljiste dostavila Savetu pokazuju mnogo manju sumu od one koju su gradski predstavnici poput Gorana Vesića pominjali u medijima. Vesić je naime početkom godine najavljujuci reprogram duga za uređenje građevinskog zemljišta, pomenuo iznos od 16 milijardi dinara potrazivanja. Medu dužnicima za uređenje građevinskog zemljišta nalaze se i fizička i pravna lica, a Savet navodi da su se početkom ove godine na sajtu Direkcije za građevinsko zemljište mogle videti fotografije velelepnih vila na atraktivnim lokacijama poput Dedinja i Vračara ciji vlasnici nisu platili naknadu. Istovremeno, među pravnim licima sa nagomilanim dugovima nalaze se i oni koji nemaju zaposlene ili su otišli u stečaj pa je naplata od njih neizvesna. 

Na kraju, Grad ne gubi samo zato što ne može da naplati dugove već i zato što svoju imovinu daje u zakup po neracionalno niskim cenama. Iz liste izdatih nepokretnosti vidi se da se lokali u centru grada izdaju za nekoliko hiljada dinara koliko košta zakup prostora na Kosančićevom vencu. Pored ovog postoje i brojni drugi primeri nelogično male zakupnine, pa tako celi spratovi od 300 kvadrata na Terazijama vrede oko 300 evra, 100 kvadrata u Bulevaru despota Stefana košta oko 30 evra dok se recimo poslovni prostor na Topličinom vencu od 212 kvadrata izdaje za oko 150 evra. Pored poslovnog prostora, Grad izdaje i stanove, za koje Savet takođe ocenjuje da su dati za niske zakupnine primećujući između ostalog da javnost ne zna koja lica imaju privileguju da koriste hiljade gradskih stanova po veoma povoljnim uslovima.