Business Joomla Themes by Justhost Reviews

Privatizacija i dalje pod rizikom od korupcije

Datum kreiranja: sreda, 30 jul 2014

povodom rešenja iz predloga Zakona o privatizaciji

 

Transparentnost – Srbija (deo međunarodne mreže Transparency International) smatra da aktuelni predlog Zakona o privatizaciji ne otklanja u dovoljnoj meri rizike za nastanak korupcije u toj oblasti i pored toga što proklamuje transparentnost i onemogućavanje korupcije među temeljnim načelima i donosi neka dobra rešenja.

 

Transparentnost Srbija ocenjuje da je izuzetno je važno to što je u predlogu zakona izostavljena najspornija odredba iz nacrta – mogućnost da se privatizacija sprovodi po metodu „neposredne pogodbe“. Međutim, istog dana je javnost obaveštena da će neposrednih pogodbi ipak biti, ali da će se one primeniti direktno na osnovu međudržavnih ugovora[1]. Time se nastavlja opasna praksa stvaranja paralelnog pravnog režima u kojem država, s jedne strane, propisuje stroga pravila nadmetanja, transparentnosti i procedura kod raspolaganja javnom imovinom, a s druge strane se olako odriče svih tih načela kada dođe na red poslovanje sa inostranim partnerima iz odabranih zemalja, bilo da je reč o prodaji preduzeća, javnim nabavkama ili javno-privatnim partnerstvima.

 

Predlog zakona sadrži model „strateškog partnerstva“, kod kojeg će postojati konkurencija i javnost („metod javnog prikupljanja ponuda“), ali je problem u tome što kriterijumi za odabir ovog modela i za kvalifikacije investitora nisu precizno postavljeni, već je prepušteno da ih Vlada arbitrerno utvrdi od slučaja do slučaja.

 

Akcioni plan za sprovođenje antikorupcijske strategije[2] predvideo je da će biti izvršena analiza rizika za nastanak korupcije i pre izmene ovog Zakona (do marta 2014), ali se u obrazloženju zakona ne navodi da su te analize vršene i koje su mere predviđene za suzbijanje korupcije[3].

 

Osim toga, potencijalno sporne mogu biti i odredbe koje omogućavaju privatizaciju javnih preduzeća[4], nedostatak unapred utvrđenih merila za primenu mera za rasterećenje subjekta privatizacije (npr. konverzija duga), odsustvo pravila o načinu primene kriterijuma kod odabira modela privatizacije, norma o primatu Zakona o privatizaciji u odnosu na druge zakone koja nije praćena navođenjem tih zakona, odsustvo preciznog određivanja statusa Agencije za privatizaciju u sistemu organa javne vlasti Republike Srbije[5], kao i propisivanje krivičnog dela u posebnom zakonu umesto kroz izmene Krivičnog zakonika. Svakako treba podržati to što je predviđena kontrola radi sprečavanja pranja novca, ali nisu navedene izričite zabrane učešća preduzeća iz of-šor zona.

 

Iako je Ministarstvo privrede organizovalo javnu raspravu o nacrtu ovog zakona, rezultati razmatranja prispelih predloga nažalost nisu objavljeni, ni na sajtu Ministarstva[6], ni u obrazloženju. Neki od nedostataka zakona na koje smo ukazali mogli su biti otklonjeni da su, na primer, uzete u obzir primedbe koje je na nacrt dala Agencija za borbu protiv korupcije.[7] Poseban kuriozitet jeste činjenica da ovaj predlog sadrži neka bitno drugačija rešenja od predloga zakona koji je usvojila Vlada 2013[8], iako je većina ministara ostala ista.

 

Transparentnost – Srbija

 

Beograd 30.7.2014.

 



[1] У изјави за ТАНЈУГ од 28. јула министар привреде Душан Вујовић каже „Метод приватизације директном нагодбом избачен је из Предлога закона пошто он спада у инструменте међудржавних договора па ће бити регулисан независно од овог закона.“

[3] У образложењу се о антикорупцијским мерама каже само ово: „Нови закон уводи механизме којима се отклањају ризици од корупције и прања новца. Наиме, пре закључења уговора Агенција за приватизацију прибавља од надлежне организације за спречавање прање новца мишљење о непостојању сметњи на страни купца односно стратешког инвеститора за закључење уговора, чиме се онемогућава прање новца.“ Другим речима, не помиње се ништа о спречавању корупције већ само мера која се односи на спречавање прања новца.

 

[4] Уколико држава или општина сматра да није више потребно обезбеђивати јавни интерес преко јавног предузећа, продаји имовине тог предузећа би требало да претходи промена правног статуса.

[5] Каже се да Агенција има статус правног лица али се не одређује њен правни статус на други начин, нпр. да ли је у питању јавна агенција, посебна управно-стручна организација итд.