Izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama pre svega štite organe vlasti

Transparentnost Srbija učestvovala je na panel-diskusiji "Budućnost prava na pristup informacijama u Srbiji" o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu. Učesnici su upozorili da izmene tog zakona povećavaju mogućnosti vlasti da ne dostavi gradjanima tražene informacije.

Programski direktor organizacije "Transparentnost Srbija" Nemanja Nenadić rekao je u debati u prostoru "Miljenko Dereta" da u izmenama postoji mnogo problema i izdvojio šest "crvenih linija" koje, kako je ocenio, kvare taj zakon.

Jedan od tih problema je izvršenje rešenja koja Poverenik donosi posle žalbe zbog nedostavljanja informacija, a to sada nadzire Upravna inspekcija."Problem su mali kapaciteti inspekcije, ali je problem i to da li će jedan organ vlasti nadgledati drugi organ vlasti. Naš predlog je da taj nadzor od sada vrši Poverenik", rekao je Nenadić uz objašnjenje da bi to olakšalo proces.

Jedan od problema u novim izmenama jeste i svrstavanje Narodne banke Srbije među šest državnih institucija protiv kojih se ne ulaže žalba uzbog uskraćivanja informacija koje su od javnog značaja, napominje Nenadić.

"Ako se zakon menja da bi se popravio, onda ne sme da se kvari, a mi u nacrtu imamo nekoliko odredaba koje vidimo kao kvarenje zakona", kaže Nenadić.

Podseća da Transparentnost Srbija u 90 odsto slučajeva na svoj zahtev za informacijama od javnog značaja do sada nije dobila odgovor.Zbog toga, kako dodaje, upravni sporovi pred sudovima traju godinama, pa se problem ne rešava, već produbljuje.Izvršenje poverenikovih rešenja, takođe prema njegovim rečima, predstavlja jedan od problema. Poverenika nema mogućnost da krivično goni organ vlasti ukoliko taj organ ne dostavi tražene informacije, iako je Povrenik u tim postupcima zapravo zamena za sud."Kada bi sud tražio informacije i, ukoliko se te informacije ne dostave, taj ko ih nije dostavio bi bio krivično gonjen. Poverenik nema moć da krivično goni", objasnio je Nenadić.

Nenadić je izneo i mišljenje da bi trebalo razmisliti i o uvođenju krivične odgovornosti u slučajevima kada se uskraćuje davanje neke informacije od javnog značaja. 

Nenadić podseća i da prema važećem zakonu novog poverenika za informacije od javnog značaja predlažu poslaničke grupe. Ocenjuje da je to zastarelo rešenje i navodi primer Hrvatske gde kandidati za poverenika mogu sami da se jave Saboru, koji posle odlučuje o izboru novog poverenika uzimajući u obzir sve kandidate.

Predstavnik TS upozorio je i da se pristup informacijama u poslednje vreme ograničava i kroz niz drugih propisa, kao što su Zakon o tajnosti podataka, Zakon o zaštiti konkurencije i drugi, ali da se ti akti nisu menjali.

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Milan Marinović, potvrdio je "crvene linije" i dodao da je jedna od najvažnijih izmena zakona predložena novčana kazna za organ vlasti za koji se utvrdi da je "ćutao".Po njegovim rečima, te vrste sankcionisanja nije bilo više od 15 godina, a pored novčane, kazna bi bila i prekršajna za odgovorno lice.

Marinović je rekao i da je do izmena zakona moralo da dodje jer se pojavilo previše zloupotreba: ko god ne dostavi informacije u zakonskom roku, mogao je da bude tužen direktno od strane tražioca tih informacija, bez provere i posredstva Poverenika, što su mnogi zloupotrebili i nanosili štetu sudskim troškovima.Izmena zakona ukida tu mogućnost i ostavlja Poverenika kao jedinog koji može da podnese tužbu, ukoliko posle žalbe utvrdi da osnov postoji.

Poverenik je istakao da je ta institucija više puta zatražila da se produži rok zastarelosti svih predmeta, pa i onih vezanih za informacije od javnog značaja, jer, kako je rekao, "imamo najkraći period zastarevanja u Evropi, a nismo najefikasniji".On je naveo i da je svaki put taj predlog oboren, a da je samo jednom uspeo da stigne do Skupštine Srbije, gde takodje nije prošao.

DIskusiju je organizovala organizacija Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija), ispred Koalicije za slobodu pristupa informacijama, pošto je Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave otvorilo javnu raspravu o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Bilo je predviđeno učešće predstavnika i civilnog sektora i državnih organa.Od predstavnika državnih institucija pojavio se samo Milan Marinović. Iz Ministarstva državne uprave niko nije došao.

Predstavnici nevladinih udruženja saglasni su da izmene zakona neće unaprediti proces slobodnog pristupa informacijama, a skeptičan je i Rodoljub Šabić, bivši poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.On kaže da bi usvajanje ovakvog zakona dovelo do ozbiljnog ograničavanja prava javnosti da zna, jer njima neće biti rešeni neki od najvećih problema tokom primene postojećeg zakona - odbijanje da se izvrše rešenja i neodgovornost organa vlasti zbog nepostupanja po rešenjima poverenika.Na osnovu rešenja koja se predlažu stiče se utisak da će građani teže dolaziti do informacija, s obzirom na to da nove izmene daju više prava državnim organima da na osnovan način odbiju zahtev za informaciju od javnog značaja 

Pavle Dimitrijević iz Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) izjavio je da izmene zakona uvode nove mogućnosti da državni organi ne pruže traženu informaciju i ocenio da one "vezuju ruke" i Povereniku i tražiocu informacija."Zakon zaobilazi ono što su pravi problemi, a to je izvršenje rešenja poverenika", rekao je Dimitrijević i dodao da će biti loše ako stvari ostanu kakve jesu.

Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja je medijima veoma važan instrument za dobijanje informacija važnih za javni interes, ali državni organi često ignorišu primenu tog zakona.Tanja Maksić iz BIRN-a istakla je da se dobri novinari razlikuju od onih koji šire dezinformacije po tome što proveravaju svoje informacije, a da bi dokazali svoje nalaze, potrebna su im dokumenta od državnih organa.

"Naše je iskustvo da su vrata državnih organa sve manje otvorena. Dobar deo podataka može da se dobije, ali osećamo da dalje ne možemo. S obzirom na to da se BIRN bavi istraživačkim novinarstvom, svakodnevno koristimo zahteve. Dobijali smo zaista bizarne odgovore, poput onog da treba da se identifikujemo ili da tražimo previše informacija, te da će se taj organ kojem smo uputili zahtev žaliti na nas povereniku. Očekivali smo da će nam nova rešenja u zakonu rešiti te probleme, a ne stvoriti nove", kaže Maksić.

Ona dodaje da se Koalicija za slobodu medija, čija je članica, uključila u izmene zakona tek na polovini tog procesa jer, kako kaže, nisu bili obavešteni da se na izmenama uopšte radi.Napravili su niz preporuka, kao što je predlog za izradu pravilnika kojim bi se Vlada rukovodila prilikom odlučivanja po rešenjima poverenika, ali većina preporuka, kao ni ova, nije usvojena. Na pitanje šta se time dobija, s obzirom na to da će organi kazne plaćati iz budžeta institucija i preduzeća - dakle iz budžeta, odnosno iz džepa građana

Marinović kaže da je ipak poenta u tome da oni koji ne daju informacije budu kažnjeni, što poslednjih godina nije bilo slučaj. On smatra da će na taj način budžeti tih organa biti oštećeni, te da će rukovodioci imati moralnu obavezu više. Kazne za takozvano ćutanje uprave, kada ona uopšte ne odgovori na zahtev tražioca u zakonskom roku od 15 dana, glasiće na odgovorno lice i iznosiće 30.000 dinara, odnosno 15.000 dinara ukoliko se plati u roku od osam dana.Tražioci informacija se uopšte ne poštuju, jer u poslednje tri godine od 60 do 80 odsto razloga za sve žalbe povereniku jeste ćutanje organa vlasti.

Za predstavnike organizacija, koje su deo Koalicije za slobodu pristupa informacijama, problematično je i to što se u nacrtu zakona doslovno predviđa da političke stranke i verske zajednice nemaju obavezu dostavljanja informacija građanima i medijima, kao i da se Narodna banka Srbije izuzima iz nadležnosti poverenika.Kažu da nije rešeno ni pitanje nadzora sprovođenja zakona, s obzirom na to da, kako smatraju, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave ne radi dobro taj posao, te je bolje da taj posao preuzme poverenik