Oglašavanje institucija javnog sektora.

Državno oglašavanje nije u potpunosti regulisano. Zakon o javnom informisanju i medijima, kao ni drugi medijski zakoni iz 2014. se ne bave ovim pitanjima, a Zakon o oglašavanju iz 2016, kao i njegov prethodnik iz 2005, fokusirani su na komercijalno oglašavanje. Zakon o javnim nabavkama na nepotun i nedosledan način uređuje oglašavanje u medijima.U praksi su, međutim, uočeni brojni primeri oglašavanja institucija javnog sektora (državni organi, lokalne samouprave, javna preduzeća, javne ustanove...) koji predstavljaju rasipanje novca građana, jer se plaća za objavljivanje informacija od opšteg interesa, koje bi mediji i inače preneli, zato što se plaća reklama koja je nepotrebna, jer ne postoji konkurencija ili je oglas usmeren ka publici koja je nezainteresovana da primi poruku.

Naša je želja da podstaknemo debatu o zakonskom regulisanju državnog oglašavanja i da utvrdimo najvažnija pitanja koja je potrebno regulisatii moguće načine da se to učini. S obzirom na to da je u toku izrada nove Medijske strategije i izmena Zakona o javnim nabavkama, i da su ova pitanja bitna i sa stanovišta pregovora Srbije sa EU, postoji realna prilika da se propisi unaprede već tokom ove godine.

Transparentnost Srbija je 15. septembra 2017. u Medija centru organizovala debatu na temu oglašavanja institucija javnog sektora.

U prilogu (https://goo.gl/FDNW8Q) je, kao naš doprinos temi i polazne osnove za debatu, sažetak razmatranja TS na ovu temu (Začarani krug oglašavanja javnog sektora - davno poznati problemi i neznano vreme rešavanja).

Polazne osnove predstavio je programski direktor TS Nemanja Nenadić. U debati su učestvovali:

Dalila Ljubičić iz Asocijacije medija koja je ukazala da Zakon o oglašavanju nije regulisao neka značajna pitanja sa kojima se srećemo u praksi - nisu svi u javnom sektoru isti, neka javna preduzeća, na primer, su "igrači" na tržištu, važno je razdvojiti razne vrste oglašavanja – usluge koje pruža država, javna saopštenja, društveno odgovorne kampanje, a što se tiče pitanje zaštite uloge javnog interesa postavlja se pitamnje uloge onoga ko prati ispunjenje obaveze; 

Miroslav Milićević iz Saveta za borbu protiv korupcije postavio je pitanje učinka javnih kampanja, koje odnose mnogo novca, a nismo obavešteno o učniku. Naveo je primer kampanja "Očistimo Srbiju", borbe protiv pušenja, prevencije raka dojke. Milićević je podsetio i na izveštaj Saveta o uticaju na medije kroz oglašavanje;

Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja ocenio je da se novac građana, bez kontrole, pretvara u partijski novac i koristi za uticaj na medije, kako bi se od medija napravila sredstva propagande i promocije.

Bijana Amanović iz Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija postavila je pitanje da li sve što je pomenuto može da se reguliše Zakonom o oglašavanju. Ukazala je da je potrebno napraviti razliku između tržišnog oglašavanja i javnog obaveštavanja. Problemi moraju da se rešavaju, ali ne kroz Zakon o oglašavanju, zaključila je.

Milan Kovačević, konsultant za strane investicije, postavio je pitanje transparentnosti i dostupnosti informacija. On je, komentarišući pitanje učinka kampanja, odnosno svrsishodnost, ocenio da bi DRI morala mnogo više da se bavi tim pitanjem revizije svrsishodnosti.