Da li su javne nabavke krive za loš kvalitet hrane u školama?

Datum kreiranja: sreda, 10 oktobar 2018

grašakČesto se može čuti teza da su javne nabavke krive za loš kvalitet hrane koju dobijaju đaci u školama. Tako je jedna direktorka nedavno izjavila da je „problem što škole na javnim nabavkama moraju da izaberu najjeftiniju ponudu“, da je „takvu ponudu dala i firma koja je 2016. bila odgovorna za trovanje dece“. „Škola nema nikakav mehanizam odbrane kad ti on ponudi ručak za 155 dinara… To su neke damping cene, a jabuke su bile kao klikeri“.„Najbolja varijanta i za ishranu, ali i za rekreativne nastave, ekskurzije, izlete i sve drugo, jeste da ne ide na javnu nabavku, nego da roditelji odlučuju i izaberu ponudu koja je najbolja. Izabereš one koji pružaju kvalitetnu uslugu i tačka, a kao pokriće za to imaš podršku Saveta roditelja“. 

Pošto roditelji na kraju plaćaju hranu koju će njihova deca da jedu, nema ničeg logičnijeg od toga da oni sami, to jest njihovi predstavnici u Savetu roditelja, odaberu šta će se kupovati. Međutim, to nikako ne znači da odluka Saveta roditelja treba da posluži samo kao pokriće da se zaobiđe primena Zakona o javnim nabavkama. Kao što zainteresovani roditelji postavljaju uslove pred dobavljače, kriterijume na osnovu kojih će među njima da izvrše izbor, i traže da se poštuje ugovoreni kvalitet isporučene robe, to isto može bi mogla i trebalo da uradi i škola.

Naime, Zakon o javnim nabavkama uopšte ne obavezuje da se kupi najjefinije, već daje mogućnost da se postave kriterijumi tako da se kupi i nešto što je skuplje ako donosi bolji kvalitet. Stvar je u tome da naručioci te kvalitete koji će biti predmet ocenjivanja treba da definišu unapred i u skladu sa realnim potrebama, kako bi odluka o izboru najpovoljnije ponude bila validna. To zahteva dodatan trud, pa je naručiocima lakše da se izgovaraju da su „morali da kupe najjeftinije“ nego da „stave na papir“ kriterijume koje primenjuju pri odlučivanju.

Prihvatanje robe koja je lošeg kvaliteta, takođe nema nikakve veze sa primenom kriterijuma najniže cene već sa odsustvom provere ili nedovoljno jasno postavljenim uslovima javne nabavke. Tako, ako je ketering firma isporučila deci „jabuke kao klikere“, problem može biti u tome što je škola propustila da u uslovima tendera precizira minimalnu veličinu i/ili nutritivnu vrednost tih jabuka ili što je propustila da reklamira kršenje ugovorne obaveze i naplati štetu, a ne u tome što je prihvaćena najniža cena.