Ko odlučuje o vanrednim izborima i uslovima za njih?

Datum kreiranja: ponedeljak, 15 april 2019

remOpozicioni Savez za Srbiju izneo je u subotu 13.4.2019. zahteve  koji se tiču „Formiranja zajedničke komisije vlasti i opozicije za definisanje fer i poštenih izbornih uslova“, „Izbor novog sastava REM-a na ravnopravnim osnovama na predlog poslaničkih grupa vlasti i opozicije“ i „izbora tehničkog rukovodstva i uređivačkog kolegijuma informativnog programa RTS i RTV-a, koji bi u prelaznom periodu činili nestranačke ličnosti, a koje bi ravnopravno delegirala vlast i opozicija.“

S druge strane, mediji bliski vlastima najavljuju da će se u utorak 16. aprila „u svim salama Sava centra održati se sednice Predsedništva Srpske napredne stranke, proširenog sastava Izvršnog odbora i Gradskog odbora SNS, na kojima će prisustvovati više od 7.000 ljudi“ i da će tema biti „odgovor na najnovije pritiske opozicije kao i odluka o vanrednim parlamentarnim izborima.“ 

Građani Srbije su navikli da se odluke o bitnim pitanjima donose vaninstitucionalno, ali nije zgoreg podsetiti kako bi u stvari trebalo da se donesu odluke o izborima i o eventualnom prihvatanju opozicionih zahteva. Po Ustavu Srbije, vanredni izbori nisu stvar koja se tiče isključivo političke odluke političke stranke koja je na vlasti, već posledica raspuštanja Narodne skupštine. Narodnu skupštinu može da raspusti predsednik, ali ne samovoljno, već „na obrazloženi predlog Vlade“. Istina, Vlada za takav predlog može dati bilo kakvo obrazloženje, pa i nesuvislo, kao što je bilo ono iz marta 2016. godine, pa se u situaciji, kada Vlada, stranka koja ima većinu narodnih poslanika i predsednik odražavaju istu volju, ova procedura pretvara u ispunjavanje gole forme.

Kada je reč o opozicionim zahtevima, samo prvi (formiranje komisije vlasti i opozicije za definisanje izbornih uslova) nesumnjivo može da se ispuni na neki od načina koji ne bi bio u suprotnosti sa postojećim propisima. S druge strane, da bi se novi sastav REM izabrao onako kako je traženo, bilo bi verovatno promeniti Zakon o elektronskim medijima. Naime, sadašnji zakon ne predviđa paritetno predlaganje kandidata za članove ovog tela od strane vlasti i opozicije, već izbor na osnovu predloga ovlašćenih predlagača. Među njima su nadležni odbor Narodne Skupštine i nadležni odbor Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine od čisto političkih tela. Drugi predlagači su „akreditovani univerziteti“, „udruženja izdavača elektronskih medija“, „udruženja filmskih, scenskih i dramskih umetnika i udruženja kompozitora“, „udruženja čiji su ciljevi ostvarivanje slobode izražavanja i zaštita dece“, nacionalni saveti nacionalnih manjina“ i „crkve i verske zajednice“. U postojećem pravnom okviru, s obzirom na to da kandidate predlažu nepolitičke insitucije, jedino bi bilo izvodljivo da se vlast i opozicija dogovore oko toga da li su kandidati drugih predlagača prihvatljivi i za jedne i za druge na političkom nivou, ali bi konačna odluka o izboru zavisila od postojanja većinske podrške narodnih poslanika.

Međutim, da bi članovi REM uopšte bili ponovo birani, postojećima bi morao da prestane mandat. To se može desiti podnošenjem ostavki ili na obrazložen predlog najmanje 20 poslanika, na primer, zbog toga što su radili „nesavesno i nepravilno“ , što su zanemarivali i „nesavesno ispunjavali svoje obaveze“. Nakon sprovedene procedure, o ovome se takođe izjašnjava većina narodnih poslanika. Trenutno ne postoji predlog za smenu članova REM, ali već nekoliko meseci postoje dva predloga za obrazovanje anketnih odbora u vezi sa radom ove institucije.

Drugim rečima, ukoliko bi postojala spremnost za institucionalno rešavanje političkog spora, makar u delu oko REM, za tako nešto postoji mogućnost koju Skupština nije iskoristila.