Zakon o poreklu imovine: Izmene pre primene; Nenadić: Jeste čudno, ali je dobro da se menja

Datum kreiranja: sreda, 24 februar 2021

poreklo imvovine nn insajderSkromna plata i luksuzan život – formula uspeha pojedinaca koju bi svaki građanin voleo da zna. Dugogodišnja obećanja da će formula biti otkrivena, ili bolje rečeno razotkrivena, trebalo bi da budu realizovana kroz Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu, koji je usvojen u martu prošle godine, a trebalo bi da počne da se primenjuje 12. marta ove godine. Da Zakon nije i precizan ni jasan stručnjaci upozoravaju od početka, a to pokazuje i činjenica da su pred narodnim poslanicima izmene i pre nego što je počeo da se primenjuje. Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije za Insajder kaže da ni izmenama neće biti otklonjene neke od ključnih nedoumica.

Izmenama Zakona bi, kako je najavljeno, trebalo da se preciziraju pojedini termini poput onog šta su „izdaci za privatne potrebe fizičkog lica” i šta je to „imovina na koju se utvrđuje poseban porez”. 

Iz Ministarstva pravde poručuju da će se zakon odnositi jednako na sve građane, da će se na udaru naći oni za koje se posumnja ili utvrdi da za najviše tri uzastopne kalendarske godine imaju razliku iznad 150.000 evra između uvećanja imovine i prijavljenih prihoda. Nezakonito stečena imovina će biti oporezovana stopom od 75 posto.

Dok predstavnici vlasti ovaj zakon najavljuju kao jedan od antikoruptivnih mehanizama, ključno je pitanje zašto se već gotovo dve decenije ne primenjuje zakonska odredba koja već predviđa unakrsnu kontrolu imovine i kako će to novi zakon rešiti pitanje političke volje da se zakoni primenjuju. 

Novinari Insajdera čekaju odgovor na molbu da u Ministarstvu pravde obezbede sagovornika na temu primene ovog Zakona.

Nemanja Nenadić: Problem je što promene nisu veće   

Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije detaljno analizira ovaj zakon još od faze prvog nacrta. Za Insajder kaže da jeste čudno to što se zakon menja pre nego što je i počeo da se primenjuje, ali da je to u ovom slučaju dobro.

“U stvari, problem je što zakonska intervencija nije bila značajno veća. Naime, Zakon o ispitivanju porekla imovine i posebnom porezu ima toliko spornih tačaka, ne samo sa stanovišta celishodnosti, već i elementarne ustavnosti, da je morao biti podvrgnut ozbiljnoj proveri pre nego što počne da se primenjuje. Koliko znam, Ustavni sud to nije učinio ni po sopstvenoj inicijativi, ni na predlog nekog državnog organa”, kaže Nenadić.

Osim pitanja usklađenosti sa Ustavom, za Transparentnost nema ni uverljivih obrazloženja zbog čega Vlada smatra da su zakonska rešenja dobra i da će doneti rezultate u borbi protiv korupcije.

Šta se menja izmenama

Izmene koje su pred poslanicima pokazuju da samim Zakonom nisu u startu jasno definisani osnovni pojmovi.

Jasno definisanje šta su „izdaci za privatne potrebe fizičkog lica” važno je kako bi se utvrdilo šta je uopšte osnovica za oporezivanje o ovom Zakonu jer je važno ne samo šta neko poseduje već i šta je i koliko potrošio u posmatranom periodu.

“Očigledno, poreznicima je ovo bilo potrebno kako ne bi došli u situaciju da poreski obveznik tvrdi kako je sve svoje prihode iskoristio za uvećanje imovine, drugim rečima, proširuje se moguća poreska osnovica, ali se uvodi još jedan mogući osnov za osporavanje zakonitosti jer je nejasno šta će se desiti ako, na primer, obveznik tvrdi da je imao znatno manje troškove nego što to tvrdi Poreska uprava”, objašnjava Nenadić.

Izmene donose i definiciju „imovine na koju se utvrđuje poseban porez”, što je u prethodnoj verziji nazvano „nezakonito stečena imovina“, čime se prema oceni Transparentnosti, u startu kršila pretpostavka nevinosti.

Osim toga, ako je imovina nezakonito stečena onda bi morao da se primenjuje Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, koji je usvojen još 2009. 

„Kada bi zaista bilo reč zaista o ‘nezakonito stečenoj imovini’, ne bi bilo nikakve logike da se ta imovina samo oporezuje, čak ni po ’kaznenoj’ poreskoj stopi od 75 odsto, a ne i da se u celosti oduzme. Izmenjena definicija će otkloniti ovaj rizik za primenu Zakona“, objašnjava Nenadić.

Kako će birati koga će proveravati – možda ćemo znati, možda ne   

Nenadić kao pažnje vrednu ističe i izmenu koja se tiče pokretanja “prethodnog postupka”, odnosno postupka koji prethodi samom postupku kontrole.

Prvom verzijom Zakona kriterijumi po kojima će Poreska uprava odlučivati koga će kontrolisati proglašeni su tajnim.

“Prethodni postupak sprovodi se u skladu sa godišnjim smernicama koje donosi direktor Poreske uprave, na osnovu analize rizika. Godišnje smernice nisu javno dostupne”, navodi se u trenutnoj verziji Zakona.

Prethodni postupak se prema novom rešenju pokreće na osnovu analize rizika, a izbegavanje nepotrebnog administriranja od strane Poreske uprave je obrazloženje za ovu izmenu, ukazuje Nenadić.

Da li je zaista tako nemoguće je proceniti pošto ni analiza rizika ni Godišnji plan nisu javno dostupni, kaže Nenadić. Izmene bi možda mogle da donesu veću transparentnost, ali je ne garantuju.

„U novom tekstu člana 12. ne kaže se ništa o tome da li će analiza rizika biti javno dostupna, što otvara, istina ne tako velike nade, da će javnost ipak imati mogućnost da dođe do ovih informacija“, kaže Nenadić.

Ako su nepoznati kriterijumi po kojima se bira ko će biti kontrolisan onda nema nikakvih zakonskih garancija da će svi oni koji podležu kontroli biti zaista i provereni.

„Kada se sve to poveže sa čestim izjavama predstavnika vlasti kako će ovaj zakon omogućiti kontrolu pojedinih njihovih političkih protivnika, ne treba da čudi što je i Evropska komisija u svom do sada jedinom osvrtu na ovaj zakon ukazala na to da primena ne sme biti diskriminatorna“, kaže Nenadić.

Prema njegovoj oceni, izjava bivše ministarke pravde Nele Kuburović prilikom obrazlaganja Zakona u Skupštini da kontroli podležu svi građani nije nikakvo uveravanje jer ne postoji garancija da će biti kontrolisani svi, ne postoji ni procena koliko će godišnje kontrola biti sprovedeno, a nije predviđeno ni da će prioritet biti kontrola onih koji su mogli da se obogate korupcijom, odnosno sadašnji ili bivši javni funkcioneri.

Na problem tajnih kriterijuma je ranije ukazivao i poreski savetnik Đerđ Pap.

„Mislim da je to glavni problem. S druge strane, ovaj zakon je vezan za antikorupcijsko delovanje države, ali u njemu ne postoji ništa što bi posebno favorizovalo kontrolu onih koji su u principu nosioci korupcije, a to su oni ljudi koji su vezani za neku političku stranku ili vlast. I to je ono što fali ovom zakonu. Plašim se da će odabir onih koji će biti kontrolisani ići nekim kriterijumima koji ne bi bili dobri. Jedino se možemo uzdati da će direktor Poreske uprave raditi svoj posao profesionalno i korektno”, upozoravao je Pap u intervjuu za Insajder još kada je objavljen Nacrt zakona.  

Nerešeno pitanje perioda primene i kapaciteta

I posle izmena Zakona ostaje nejasan odgovor na jedno od ključnih pitanja- da li će se na udaru naći baš svi, i oni koji su prvi milion nezakonito stekli 90-tih u vreme ratova i sankcija, o čemu je Insajder objavio brojne dokaze u serijalu Državna pljačka države, ili oni koji su imovinu uvećavali kupujući propale fabrike ispod svake cene zbog luksuznog zemljišta, a ne zbog oporavka proizvodnje, o čemu ste mogli da gledate u serijalu Insajdera “Službena (zlo) upotreba”.

Novi zakon ne precizira na koji će se period primenjivati, dok Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji koji je u primeni od 2002. takvo ograničenje predviđa.  

Prema tom zakonu, nakon pet godina zastareva pravo Poreske uprave da utvrđuje poreske obaveze na, primera radi, prihode.

Osim toga, i Transparentnost Srbije i drugi stručnjaci ukazuju da će mogući problem biti kapacitet Poreske uprave da primenjuje zakon, ali i na to što ni do sada postojeća zakonska rešenja, a pre svih unakrsna provera imovine i prihoda, nisu primenjivana u praksi. 

Đerđ Pap je ukazivao na to da je sa cenzusom od 150.000 evra preveliki broj onih koje bi trebalo kontrolisati, a premali broj onih koji će kontrolu sprovoditi. Po njemu je jedno od mogućih rešenja bilo povećanje tog cenzusa.

„Ubeđen sam da je premali. Što je više tih ljudi s ovakvom kontrolom koja je predviđena, teško je odabrati, a kamoli kontrolisati. Jednostavno sad se već postavlja pitanje, ako ih imamo toliko, po kojem kriterijumu će biti izabrani oni koje ćemo prvo kontrolisati? Očigledno da proći puno ne godina, nego decenija dok dođe na red onaj koji bude poslednji kontrolisan, sa 20 ljudi koji rade taj posao”, kaže Pap.

Na kraju se i dalje mnogo toga svodi na političku volju da se zakon primenjuje i da se primenjuje po fer kriterijumima na sve, a posebno na javne funkcionere.  

O političkoj volji mnogo govori podatak da se gotovo dve decenije nije primenjivalo već postojeće zakonsko rešenje, koje predviđa unakrsnu kontrolu imovine.

O tome zašto se ne primenjuje čula se se različita objašnjenja - da ne postoje neophodni podzakonski akti, da Poreska uprava za to nema kapacitet.

Bivši ministar finansija Dušan Vujović svojevremeno je, odgovarajući na pitanje novinara Insajdera, otvoreno priznao da nema sistemske unakrsne kontrole svih prihoda i imovine i da poreski organi tek “slučajno” i povremeno otkriju da postoji raskorak između prijavljene i realne imovine.

"Za sada još nema primene, a slučajno se te stvari dešavaju, ako neko 'na osnovu standardnih procedura' upadne u situaciju raskoraka, da postoji raskoraka u imovini i prihodima, onda može da se pokrene. Sistematskog rada da se upoređuju imovina i dohodak, tzv. unakrsna provera, za sada nije predmet… ali mi radimo toliko stvari. Kažem vam, sistematizacija Poreske uprave je upravo u tome i mi planiramo da se Poreska uprava u celosti reorganizuje", rekao je Vujović.

Od ove izjave prošlo je više od četiri godine. Poreska uprava bi trebalo da počne primenu novog zakona, a reforma započeta 2015. još nije završena. Ako je suditi po izjavi aktuelnog ministra finansija Siniše Malog, taj posao bi trebalo da bude završen do kraja ove godine.

Izvor: Insajder