Dominacija marketinške države nad pravnom državom

Datum kreiranja: nedelja, 28 septembar 2014
logo-bgdGradski menadžer Beograda Goran Vesić izjavio je da će gradske vlasti, kada budu dobile rešenje Poverenika, "razmotriti šta u njemu piše" i "ispuniti zakonske obaveze". Inače, Poverenik je doneo rešenje kojim se nalaže gradskoj upravi da našu organzaciju u roku od pet dana obavesti o tome da li poseduje tražena dokumenta u vezi sa zgradom "Beogradske zadruge", njenom obnovom i rekonstrukcijom prostora ispred tog objekta. On je takođe rekao da do kraja radnog vremena u petak rešenje nije stiglo gradskoj upravi.

Ako rešenje nije stiglo do pisarnice gradske uprave, to ima uticaja samo na rokove za postupanje, jer se oni računaju od vremena prijema. Međutim, očigledno je da su gradske vlasti, ukoliko su želele da "razmotre šta u rešenju piše" to već mogle da učine zato što je skenirano rešenje u petak pre podne objavljeno na sajtu Poverenika. http://www.poverenik.rs/images/stories/dokumentacija-nova/razno/3032.pdf

Možda je istina da gradske vlasti zaista nije zanimalo da provere šta u rešenju piše nakon što su za njega "saznali iz medija" i da to nisu učinili, ma koliko to bilo malo verovatno. I bez toga ostaju sledeće činjenice: 1) da su gradske vlasti ovaj zahtev za pristup informacijama od TS dobile 25. jula 2014. godine. i da je njihova obaveza ("postupanje po zakonu" koje g. Vesić pominje) bila da nas obaveste da li tražene dokumente Grad poseduje i da ih dostave ili da donesu rešenje kojim se zahtev odbija, i to sve to odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, a da ništa od toga nisu učinili; 2) da su gradske vlasti dobile žalbu na izjašnjenje (od Poverenika), još 18. avgusta 2014, a da na taj dopis nisu odgovorili.

Šta se iz toga može zaključiti? Jedino to da (eventualno) poštovanje zakona od strane gradskih vlasti ne zavisi od toga da li su neke dokumente dobili ili ne, kao što bi se iz izjave g. Vesića moglo zaključiti, već upravo od toga da li je neka informacija objavljena u medijima. U tom smislu, i ova izjava se može shvatiti kao još jedan prilog dugogodišnjoj dominaciji koncepta "marketinške države", to jest zemlje u kojoj je najbitnije šta će i kako će mediji objaviti, nad konceptom "pravne države", u kojem bi svaka institucija radila ono što je po zakonu obavezna.