Notarske naknade i budžetski prihodi

Datum kreiranja: ponedeljak, 10 novembar 2014
notarJedno od pitanja o kojem se dosta govori u javnosti povodom osporavanja nekih rešenja u Zakonu o javnom beležništvu iz 2011, jeste i pitanje visine nadoknada koje notari dobijaju za svoj rad. Visina ovih naknada je određena Javnobeležničkom tarifom koju je utvrdio ministar pravde, "po pribavljenom mišljenju Javnobeležničke komore".

Izvesno je da je budžet sa početkom rada javnih beležnika pretrpeo neke gubitke (npr. sudske takse). O tom problemu i mogućem načinu njegovog rešavanje pisao je Dr Goran Ilić, predsednik udruženja javnih tužilaca, 25.10.2014, u autorskom tekstu, založivši se da i srpski notari odvoje deo prihoda budžetu, budući da im je povereno vršenje javnih ovlašćenja, kao što je slučaj i u nekim drugim zemljama. http://goo.gl/LaIccC Na tragu ove ideje, najnovijim izmenama Zakona, određeno je da će javni beležnici 30% svojih nagrada uplatiti u budžet.

Drugo rešenje koje se moglo primeniti bi bilo da notari ništa ne uplaćuju u budžet, ali da njihove naknade budu manje. To je suštinski stvar odluke iz domena poreske politike - hoće li se država odreći dosadašnjih prihoda od taksi u korist građana, hoće li ih se odreći u korist notara, ili će ih ipak posredno naplatiti. Kakvo god da se rešenje odabere, važno je imati na umu da visina ove tarife nije "bogom dana", već se utvrđuje na opisani način (mišljenje Komore, pa akt ministra pravde).

Bilo bi logično da se pri određivanju visine tarife za pojedine poslove notara svi ovi kriterijumi uzmu u obzir. Za sada se opravdano može sumnjati da je tako i bilo. Naime, ako su notari predložili ministru pravde pre nekoliko meseci da "vrednost boda" za njihove nagrade bude 150 dinara a ministar to prihvatio, i sve to u doba kada nije postojala obaveza da se 30% nagrade uplati u budžet, ako je zatim i notarima i Ministarstvu postalo prihvatljivo da se visina boda ne povećava nakon uvođenja obaveze uplate ovako veikog dela notarskih prihoda u budžet, onda je prilično izvesno da je inicijalno određena nadoknada bila previsoka. Da postoji tržište, a ne monopol za obavljanje pojedinih poslova, ono bi samo moglo da pruži odgovor na to koliko usluge notara zaista vrede. Ovako se do odgovora može doći samo na osnovu temeljne prethodne analize uslova poslovanja.

U želji da proverimo na osnovu čega je utvrđena javnobeležnička tarifa, baš u navedenom iznosu i koje analize su pri tom vršene, ali i da li je o ovom pitanju vođena rasprava u doba kada je Zakon usvojen (pre tri godine), zatražili smo pre četiri dana od Ministarstva pravde sledeće dokumente:

1. Kopije mišljenja Javnobeležničke komore o utvrđivanju javnobeležničke tarife i promenama Javnobeležničke tarife, koja su dostavljena Ministarstvu na osnovu člana 135. Zakona o javnom beležništvu ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon i 93/2014 - dr. zakon)

2. Druge informacije i kopije dokumenata iz kojih se može videti na koji način je utvrđena JAVNOBELEŽNIČKA TARIFA ("Sl. glasnik RS", br. 91/2014 i 103/2014), odnosno, pojedini njeni delovi (npr. zbog čega je vrednost boda utvrđena na nivou od 150 dinara i slično)

3. Informacije o javnoj raspravi koja je prethodila donošenju Zakona o javnom beležništvu (2011), ukoliko je javna rasprava bila organizovana (kopija izvešaja sa javne rasprave, pregled prihvaćenih i odbijenih predloga učesnika u javnoj raspravi), kao i kopije mišljenja državnih organa na nacrt tog zakona