Prodaja Telekoma i korišćenje tog novca

Datum kreiranja: nedelja, 28 decembar 2014
Ostalo je mnogo neodgovorenih, ali i nepostavljenih pitanja, posle novogodišnje konferencije za štampu premijera na kojoj je pomenuta i privatizacija "Telekoma".

U svim vestima sa ove konferencije u prvi plan je istaknuta najava u vezi sa prodajom: "Mislim da ćemo dobiti najveću cenu u istoriji koju je Telekom mogao da dobije" i cena će biti "dramatično veća od one koja je ponudjena 2011. godine kada su neki to pokušavli pre izbora da rade".

AleksandarVucicNa samoj konferenciji je pomenuto i da "se bira privatizacioni savetnik". Najzad, Vučić je naveo i da novac od prodaje Telekoma neće biti iskorišćen za smanjivanje budžetskog deficita, već na vraćanje nepovoljnih dugova i za investicione projekte. Potom je pomenuo direktno i investicije u putnu mrežu - izgradnju pruge prema Budimpešti i izgradnju autoputeva, a ako ostane novca od privatizacije će biti izgrađen ili "Moravski koridor" ili put sa po najmanje dve trake u oba smera u Banatu.

Nema sumnje da su sve ove najave dobre, ako stvari zaista stoje tako kao što je premijer rekao. Međutim, i dalje ima suviše, ne samo neodgovorenih, nego i pitanja koja niko nije ni postavio na konferenciji za štampu. Prvo pitanje tiče se procene cene koju će Srbija dobiti od prodaje udela u Telekomu. Kako se uopšte može procenjivati koliku će cenu za kupovinu deonica Telekoma ponuditi investitor, ako ne samo da nije raspisano nadmetanje za prodaju, već nije odabrana ni firma koja treba da preporuči na koji način ova prodaja treba da se odvija, koliki udeo u Telekomu Srbija treba da proda, u kojem postupku, pod kakvim uslovima (u pogledu ulaganja, i slično) i sa kojom minimalnom cenom?

U Srbiji ima i mnogo onih koji su protiv prodaje Telekoma, bilo iz nekih načelnih razloga, bilo iz ekonomskih, a dosta njih se i prilikom prethodnog pokušaja prodaje oglašavalo u javnosti. O ekonomskim razlozima se može raspravljati i analiza privatizacionog savetnika je baš prava prilika za to. Ako ovo preduzeće sada pozitivno posluje i ako se može očekivati da to čini i u budućnosti, nakon uzimanja u obzir drugih parametara (npr. procena kretanja na tržištu, potrebe za ulaganjima, mogućnost da se dobit poveća racionalnijom organizacijom) može se proceniti i minimalna cena po kojoj bi bilo isplativo da se državni udeo proda. Ako potencijalni kupac nađe interesa da ponudi više od toga, odlično; ako ne, jednostavno ne treba prodavati, bez obzira na to da li je cena bolja ili lošija od one koja je ponuđena pre tri godine.

Pošto je saopšteno da će novac od prodaje ovog preduzeća biti uložen u putnu infrastrukturu, ekonomska računica se može postaviti uzimanjem još jednog faktora u obzir. Ako se plaća izgradnja nekog puta (npr. "Moravske magistrale"), to se može učiniti bilo novcem koji će se naći u budžetu (npr. od prodaje Telekoma), bilo novcem od kredita. Na novac od prodaje bi država bi mogla da dobije pozitivnu kamatu; na novac od kredita bi plaćala negativnu kamatu. Razlika između te dve kamate bi mogla da predstavlja osnov za korekciju minimalne cene po kojoj bi Telekom trebalo prodavati.

Premijerova najava da će novac od privatizacije biti iskorišćen za ulaganja, a ne za pokrivanje budžetskog deficita, jeste dobra sa stanovišta transparentnosti planiranja javnih finansija (da se o budžetu vodi javna rasprava možda bi bilo i drugih dobrih predloga o tome kako da se ovaj novac najbolje iskoristi) i na prvi pogled ostavlja dobar utisak. Međutim, u situaciji kada Srbija svake godine ima budžetski deficit, to jest, višak rashoda nad prihodima koji treba da se pokrije zaduživanjem, suštinski je svejedno da li ćemo umesto pozajmica za pokrivanje rupe u budžetu to finansirati novcem od privatizacije a zatim uzeti kredit za izgradnju autoputa, ili ćemo autoput fnansirati od privatizacionih prihoda a zaduživati se radi porkivanja deficita za tekuće troškove.

Odabir između te dve mogućnosti treba da zavisi iskjučivo od uslova pod kojima se može ostvariti povoljniji kredit za jednu ili za drugu namenu, a u svakom slučaju (bilo da se Telekom prodaje ili ne), treba se truditi da "rupa u budžetu" ne bude veća nego što je nužno.