Kako je bilo uopšte moguće da bude predložen "nekompetentan" kandidat? Zašto bi, u krajnjoj liniji, Vlada i njena konkursna komisija rizikovali blamažu? Odgovor leži u uslovima konkursa - http://goo.gl/pYvHjn.
Kako se može videti, traži se određeno obrazovanje, stručnost u oblasti rada Železnica, najmanje pet godina radnog iskustva, od čega najmanje tri na rukovodećim položajima, da nije "član organa političke stranke", da nije osuđivan za pojedina krivična dela, znanje jednog svetskog jezika i slično. Nigde kao uslov nije propisano da je prethodno radno iskustvo donelo pozitivne rezultate. Da je konkursna komisija proveravala prethodnu uspešnost u radu (a očigledno nije) to je jedino moglo da se podvede pod uslov "posedovanje organizacionih i stručnih sposobnosti u vezi rukovođenja".
Zbog toga što Vlada ima, na osnovu Zakona, potpunu slobodu da diskreciono odabere bilo kojeg od tri najbolja kandidata koje predloži Komisija, u ovom slučaju može da izvrši "bezbolnu" zamenu kandidata. Da postoji (kao što bi trebalo) obaveza da se odabere onaj za kojeg je stručnom ocenom ustanovljeno da je najbolji, sada bi Jokić s pravom mogao da se žali - jer "pozitivno poslovanje privatnog preduzeća" nije bilo uslov konkursa.
Ostaje da se vidi da li će Vlada nakon ovog iskustva promeniti pravila za izbor direktora u preostalim javnim i drugim državnim preduzećima ili će se čekati da umesto konkursne komisije njihovu kompetentnost ustanovljavaju mediji.