Partijski mediokriteti ne razumeju borbu protiv korupcije

Datum kreiranja: ponedeljak, 02 mart 2015

GoatiVladimirPredsednik Transparentnosti Vladimir Goati kaže da državna uprava ne koristi dovoljno znanja i iskustva nevladinih organizacija.

Kako na važnim pitanjima puta Srbije ka EU mogu da pomognu država i civilni sektor, a što podrazumeva njihovu saradnju - na to pitanje Goati odgovara primerom Transparanetnosti Srbija, organizacije na čijem je čelu godinama, a koja je inače deo međunarodne organizacije i koja akumulira, u slucaju Srbije, znanja o temi korupcije već 14 godina.

"Takva znanja ne mogu da se steknu za tri meseca, ni za tri godine, naročito to ne mogu da urade partijski mediokriteti", smatra Goati.

U tom smislu pominje da, i kad nisu pozvani, vrlo često predlažu doradu, poboljšanje i intervenišu kod pojedinih zakonskih rešenja, a upitan da li ih iz državnih struktura nekad zovu i pitaju za savet ili pomoć, kaže da to baš nije praksa.

"Ponekad pošaljemo svoje predloge svim poslaničkim klubovima i onda obično ljudi iz opozicije to predlože i ali dogodi se, ne često, da taj naš predlog izrečen od opozicije bude prihvaćen i u parlamentu. Ali, puno puta nažalost, vrlo dobre stvari ne budu prihvaćene i to je razlog tog haotičnog, brzog menjanja zakona", kaže Goati i dodaje da se "s druge strane, u parlamentu na rešenja TS pozivaju i vlast i opozicija".

Povremeno, dodaje, pozove ih neko iz državnih struktura, ali tada najčešće ne kao Transparentnost, nego pojedince iz te organizacije, što znači da nisu bas potpuno odsutni iz sfere javnog dogovaranja, ali primećuje da njihovo znanje i iskustvo ostaju neiskorišćeni.

Istina je, dodaje i da postoji, pored pravog nevladinog sektora, i takozvani državni nevladin sektor, koji nema nikakve veze sa NVO, a takođe ima puno nevladinih organizacija koje su samo fiktivne, a ne postoje ili imaju samo jednog čoveka.

Nerazumevanje između predstavnika države i civilnog sektora, koje traje decenijama, tumači manama i jednih i drugih,

"Pretpostavljam da ni naši svi zaključci, pa ni predlozi ne prolaze, neki možda verovatno sa razlogom, ali neki i zato što u parlamentu sedi 250 ljudi koje su izabrali partijski šefovi. Taj njegov partijski šef, Faraon, nosi njegov blanko potpis u džepu i ako mu nešto nije po volji čovek zanoći kao poslanik, a osvane kao običan građanin", objašnjava Goati i tvrdi da, kad je reč o borbi protiv korupcije, "to što se zove državni aparat prosto nije stručno doraslo tome što postoji u nevladinom sektoru".

Da li je onda saradnja uopšte moguća i na kojim pitanjima - na to Goati kaže da je realni pesimista, te da izuzimajući vladu, državni aparat od nevladinog sektora ima još mnogo da nauči, posebno o pitanjima borbe protiv korupcije.

"Praktično, nema ni pokušaja da se uhvati priključak sa jednom empirijski zasnovanom teorijom borbe protiv korupcije - koji su to koraci, koji je redosled koraka... Ta se borba zasniva na nekakvim komparativnim uvidima koje mi sticajem okolnosti imamo. Istovremeno, u državnoj upravi, odvajam od toga Agenciju za borbu protiv korupcije, nažalost ta pitanja ne shvataju dovoljno čak ni visoko rangirani činovnici", zaključuje Goati.