Nema dovoljno podataka o isplativosti Beograda na vodi

Datum kreiranja: petak, 25 septembar 2015

Transparentnost Srbija ocenjuje da objavljivanje ugovora o raspolaganju javnom imovinom ne sme biti stvar dobre volje i slobodne procene državnih organa, već njihova zakonska obaveza. Prema mišljenju naše organizacije, najbolje rešenje za to bi bila odredba Ustava, kojom bi bilo propisano da ugovori o raspolaganju javnom imovinom pre objavljivanja ne proizvode nikakvo dejstvo.

Po našoj oceni, u vezi sa ovim poslom, glavni problem je to što ni nakon objavljivanja ugovora nisu poznate ključne informacije na osnovu kojih bi se moglo suditi o njegovoj povoljnosti. To su podaci, koji bi, da nije bila isključena primena Zakona o javno-privatnim partnerstvima, bili obavezno obuhvaćeni prethodnom analizom. Zbog toga smatramo da bi umesto tvrdnji o tome da ovo „povoljan aranžman“, trebalo objaviti analize koje će to pokazati, ukoliko su rađene. Osnovni podatak u takvoj analizi bi bila procena cene koja se mogla dobiti dugoročnim iznajmljivanjem zemljišta zainteresovanim investitorima po parcelama, naspram procene očekivane dobiti Srbije od zajedničkog preduzeća „BG na vodi“. Iako gradonačelnik često pominje da „sav rizik snosi investitor“, misleći na ulaganje novca u izgradnju, rizik Srbije nije ništa manji, već je samo manje vidljiv. Po viđenju TS, to je rizik da Srbija od prodaje budućih nekretnina ne dobije onoliko koliko bi dobila prodajom građevinskog zemljišta na licitaciji.

Objavljivanje ugovora je potvrdilo neke od informacija o pravima i obavezama ugovornih strana koje su ranije izneli predstavnici Srbije i Beograda (npr. rok završetka, visina ulaganja stranog partnera). Međutim, pokazalo se da su neke informacije bile nepotpune. Tako, iako se sve vreme ističe da je reč o zakupu a ne o prodaji, u ugovoru se obrađuje pitanje konvezije zakupa u pravo svojine. Ugovor takođe sadrži neke ranije nepominjane obaveze države (npr. prenos svojine na dve zgrade – Iskra i Simpo, površine 2400 metara).

Ugovor, po našoj oceni, sadrži i neke garancije koje Srbija nije smela da preuzme, kao što je obaveza  donošenja pojedinih propisa. Problem je i neistinita tvrdnja da ne postoji spor pred državnim organom koji može da utiče na validnost ovog ugovora. Poznato je, naime, da se pred Ustavnim sudom već duže vreme nalaze inicijative za ocenu ustavnosti sporazuma između Srbije i UAE, koji je bio osnov i za zaključivanje ovog ugovora. S druge strane, obaveze investitora u pogledu dinamike izgradnje su nedovoljno precizirane. Na primer, prvi pomenuti rok za dovršenje neke faze je čak 20 godina i nema ugovorne kazne za njegovo eventualno kršenje.

Ključna stvar na koju treba obratiti pažnju u primeni ovog ugovora je kontrola troškova. Mogućnosti Srbije, kao manjinskog partnera, u tom pogledu su ograničene. Zbog toga bi, prema našem mišljenju, pre svega, trebalo insistirati na preciziranju pravila o nabavkama koje će vršiti zajedničko preduzeće, i to tako da zastupnici i organi države Srbije nad tim procesom imaju kontrolu. Ova kontrola je pogotovo neophodna kod troškova javnih radova. Naime, investitor će dobiti posao izvođenja javnih radova, i ima pravo da sve te troškove odbije od doprinosa za građevinsko zemljište. Zbog toga, svako neopravdano uvećanje troškova ovih radova, direktno bi se odrazilo na ostvarivanje javnih prihoda.

Inače, ugovor o „Beogradu na vodi“ objavljen je oko pet meseci posle potpisivanja, što predstavlja izvesni napredak u odnosu na slučaj „Air Serbia“ (objavljen nakon 10 meseci). Napredak je još veći u odnosu na slučajeve kada su značajni delovi teksta bili zatamnjeni (npr. aneksi ugovora sa FIAT) kada se na njih dugo čekalo (npr. „Horgoš – Požega“), a naročito u odnosu na aktuelni ugovor o upravljanju smederevskom „Železarom“, gde još uvek nije objavljeno ništa i pored nekoliko obavezujućih naloga Poverenika. Iz teksta ugovora o „Beogradu na vodi“ se vidi da su bili neutemeljeni prethodno iznošeni razlozi zbog kojih navodno ugovor ne može da se objavi, jer se objavljivanje vezuje za volju ugovornih strana a ne za pravnosnažnost. 

Transparentnost – Srbija, Beograd 25.9.2015.