Nacionalni konvent o EU u onlajn dijalogu sa predsednicom Vlade

eukonventNacionalni konvent o EU učestvovao je 22. februara u onlajn dijalogu sa predsednicom Vlade Anom Brnabić. Bilo je predviđeno da se govori o sledećim temama: medijske strategije, ustavne promene i borba protiv korupcije.

Prvi uvodničar je bila predsednica Vlade, a potom su planirana tri „kruga“ obraćanja uvodničara za tri teme sastanka i diskusije o tim temama: 

-za temu medijska strategija, Gordana Predić iz Ministarstva kulture i informisanja (posebni savetnik ministra) i Maja Stojanović iz Građanskih inicijativa

-za temu ustavne promene, Čedomir Backović iz Ministarstva pravde (pomoćnik ministra) i Lidija Komlen Nikolić iz Udruženja tužilaca 

-za temu korupcija, Bojana Šćepanović iz Ministarstva pravde (državni sekretar) i Robert Sepi iz Transparentnost Srbija 

Prenosimo pripremljeno izlaganje predstavnika TS:

Ovde sam u dvostrukoj ulozi - govorim ispred radne grupe za poglavlje 23, u okviru kojeg se prati I napredak u oblasti borbe protiv korupcije koji je od značaja za EU integracije, ali i u ime radne grupe za poglavlje 5 (javne nabavke) gde je Transparentnost koordinator.

Na vezu između ova dva pregovaračka poglavlja TS ukazuje godinama, a takav stav je u velikoj meri prihvatila i EU. Izveštaj EK iz oktobra 2020, jasnije nego ikad ranije ukazuje na nedopustivu praksu da se javne nabavke i javno-privatna partnerstava umesto po zakonu, ugovaraju na osnovu međudržavnih sporazuma i na osnovu posebnih procedura za izbor „strateških partnera“ kod infrastrukturnih projekata „od nacionalnog značaja“. EK je takođe podsetila na obavezu koju Srbija nije poštovala - da se i za hitne nabavke u vezi sa pandemijom COVID-19 obezbedi primena zakonskih načela transparentnosti i konkurencije.

Opšte ocene EK o „ograničenom napretku“ u borbi protiv korupcije zasnovane su pre svega na činjenici da su bile izvršene neke pripreme za sprovođenje Zakona o sprečavanju korupcije.Međutim, kao što je objavljeno u novembru 2020, taj zakon ni normativno nije ispunio sve preporuke GRECO. Uslovi za njegovu punu primenu još uvek ne postoje, jer je proces izbora Veća Agencije, umesto da bude završen do 1.9.2020. još uvek u toku.

Na sve to, Skupština je pre dve nedelje usvojila autentično tumačenje, koje je drastično smanjilo broj obuhvaćenih javnih funkcionera. Pri tom, Vlada koja je svojevremeno predložila taj zakon, nije ni pokušala da ukaže na štetne posledice ovih izmena, a samo zahvaljujući tome što je TS alarmirala Narodnu skupštinu, javnost i međunarodne organizacije sprečena je veća šteta, na primer, da iz pojma funkcioner budu isključeni sudije, javni tužioci, 2/3 sudija Ustavnog suda i funkcioneri koje imenuje predsednik Republike.

Niz važnih antikorupcijskih zakona je menjan pred parlamentarne izbore, početkom 2020.godine. Međutim, ne samo da nalazi TS i drugih OCD iz Srbije pokazuju da te izmene nisu rešile ključne probleme, već su to potvrdili i međunarodni posmatrači, pre svih ODIHR. Iako je Vlada formirala Radnu grupu za realizaciju preporuka ODIHR, nema naznaka da je ta radna grupa bilo šta radila posle februara 2020. godine. U tom smislu, prioritetne su sveobuhvatne izmene Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, Ne samo da ovaj posao nije završen, Vlada, odnosno Ministarstva finansije i pravde, rad na njemu nije nisu ni počela (zakon je iz nadležnosti Ministarstva finansija u principu, ali ga je 2011 pripremala Ministarstvo pravde jer je antikorupcijski). Podsećamo da je TS dala niz konkretnih predloga na osnovu nalaza monitoringa koji vršimo za svake izbore od 2004, kao i na osnovu dobrih iskustava iz prakse.  Takođe, monitoring je pokazao da nije bilo nikakvog napretka u pogledu vođenja funkcionerske kampanje kao načina predstavljanja partija na vlasti koji po obimu višestruko nadmašuje svaki vid plaćenog političkog oglašavanja i predizborne promocije političkih stranaka. I za ovaj problem smo ponudili konkretno rešenje – kako treba da bude formulisan član 50. Zakona o sprečavanju korupcije.

Kada je reč o gonjenju korupcije na visokom nivou, važno je ponoviti ocenu EK o nedovoljnom broju osuda, i na potrebu proaktivnog postupanja javnih tužilaštava. EK izričito ukazuje i na potrebu zaštite uzbunjivača u takvim slučajevima, pominjući poimence „Krušik“. Treba istaći da to nipošto nije jedini slučaj u kojem su u medijima iznete argumentovane sumnje o mogućoj korupciji, a koje tužilaštvo nije ispitivalo. Vlada Srbije svakako ne treba da radi posao javnog tužilaštva, niti može biti odgovorna ako tužioci to ne čine, ali može da stvori bolje uslove da oni samostalno rade svoj posao (što dosadašnji nacrti izmena Ustava ne čine), da zatraži da svi slučajevi u kojima se sumnja na korupciju članova Vlade budu ispitani i da obezbedi nadzor nad primenom Zakona o zaštiti uzbunjivača u delu u kojem se trenutno ne vrši – da li su ispitane informacije na koje su uzbunjivači ukazali.

Trenutno ni jedan organ nije zadužen da vrši tu vrstu nadzora uzbunjivackih informacija, to jest postoji samo nadzor inspekcije rada i državne uprave koji se tiče poštovanja prava uzbunjivaca, a ne i ispitivanja daljeg postupanja po njima. Ministarstvo pravde takođe prikuplja podatke o primeni zakona, ali ne i o ispitivanju uzbunjivačkih informacija. TS je predložila da se uredi nadzor nad praćenjem primene zakona u vreme donošenja, a izmene zakona je tražila i EU zbog usaglašavanja sa novom direktivom, pa je to prilika da se urede i druga sporna pitanja.

U više navrata Vlada je isticala kao meru za borbu protiv korupcije donošenje Zakona o ispitivanju porekla imovine i posebnom porezu, koji počinje da se primenjuje za manje od mesec dana. Ovaj zakon će možda doneti neke pozitivne efekte, ali je pogrešno zvati ga antikorupcijskim. Naime, kao što smo ukazali tokom pisanja zakona i skupštinske debate, ni jednom odredbom ovog zakona nije predviđeno da će prioritetno biti proverena imovina lica koja su se mogla nezakonito obogatiti korupcijom – npr. kao sadašnji ili bivši javni funkcioneri, javni službenici koji odlučuju o dodeli dozvola i odobrenja, koji kontrolišu poštovanje zakona i slično. Ne samo da nema ovakve norme, već je čak izričito propisano da su kriterijumi na osnovu kojih će biti vršen odabir građana koji će biti kontrolisani tajni. Zbog toga, EK ističe potrebu da „primena zakona ne bude diskriminatorna“, ali zakon u tom pogledu ne sadrži nikakve garancije. Pored toga, propuštena je prilika da se ispita ustavnost odredaba ovog zakona koje se tiču zastarevanja poreskih obaveza, a još su sveža iskustva od pre 20-ak godina, kada je jedan vanredni porez uveden sličnim zakonom na velika zvona, da bi se čitava stvar neslavno završila. Prilika da se to promeni još postoji, jer 23.2. Skupština počinje raspravu o izmenama i dopunama ovog zakona, pa postoji mogućnost da Vlada dopuni svoj predlog.

Pored podrivanja sistema javnih nabavki, imamo aktuelan primer ne samo neprimenjivanja antikorupcijskih propisa, već potpunog bezakonja, kada je reč o upravljanju velikim javnim preduzećima. Naime, ne samo da Vlada nije do kraja sprovela konkurse za izbor direktora javnih preduzeća, što je zakonska obaveza još od 2012, već u 19 od 34 takvih republičkih preduzeća upravljaju građani koji su nekada bili direktori ili vršioci dužnosti direktora, ali im je po sili zakona istekao mandat, i sada bez ikakvog pravnog osnova potpisuju ugovore vredne stotine miliona evra, zapošljavaju i otpuštaju zaposlene, donose pravilnike i programe rada. Takva situacija, izlaže ogromnom riziku javna sredstva, čak i kada bivši direkori upravljaju na najbolji mogući način a iz izveštaja DRI vidimo da ni to nije slučaj. Za ovo je isključivo odgovorna Vlada, jer ona postavlja i razrešava direktore, kao i vršioce dužnosti direktora.

Jedan od zakona bitnih za poglavlje 23, na kojem je obnovljen rad i gde se sa izmenama takođe kasni već sedam godina u odnosu na prvobitne planove je Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Civilno društvo sa zabrinutošću gleda na činjenicu da u procesu pisanja novog nacrta učestvuju samo predstavnici državnih organa, iako su OCD dale niz konkretnih predloga tokom prethodnih javnih rasprava koji su samo delom poštovani. Na kraju krajeva, reč je o zakonu koji je 2004. godine donet upravo na osnovu predloga koji su dostavile OCD, a reč je o njihovom osnovnom „sredstvu za rad“ ne samo u oblasti borbe protiv korupcije, već i u svim drugim oblastima. U vezi sa primenom ovog zakona ističemo kao veliki problem ne samo to što Vlada nije obezbedila da se poboljšaju norme, već i to što u praksi ne poštuje svoje postojeće obaveze. Na primer, neki od najvažnijih zahteva za pristup informacijama od javnog značaja koje je TS uputila Vladi Srbije povodom javnih nabavki zdravstvene opreme rezultirali su podnošenjem tužbe Upravnom sudu zbog prikrivanja podataka.

Vlada je pojedinim svojim odlukama značajno umanjila i javnost rada drugih organa, a najuočljiviji primer za to je zaključak od 15. marta 2020. godine kojim su sve nabavke u vezi sa suzbijanjem pandemije proglašene za poverljive, iako za to ne postoji osnov u Zakonu o javnim nabavkama.

Konkretni predlozi/pitanja za predsednicu Vlade:

  1. Po kom osnovu je donet Zaključak kojim su nabavke za suzbijanje Covid 19 proglašene za tajne, zašto je još uvek na snazi (npr. kada je reč o nabavkama koje su već realizovane, poput respiratora) i kada će biti ukinut?
  2. Zašto Vlada smatra da je bolje da se veliki infrastrukturni radovi ugovaraju direktno na osnovu međudržavnih sporazuma i ad hoc procedura, umesto kroz nadmetanje za izbor najpovoljnijeg ponuđača / privatnog partnera? Ako su direktni dogovori za najvrednije poslove bolji po javni interes od tendera, zašto Vlada ne predloži da se ukine Zakon o javnim nabavkama, pa da slične direktne dogovore sa dobavljačima zaključuju i direktori vrtića, predsednici opština i slično?
  3. Kada će Ministarstvo pravde / Vlada pripremiti analizu efekata primene strategije finansijskih istraga na osnovu koje su reformisani organi za represiju korupcije – kako bi se videlo u kojoj meri su ostvareni ciljevi, na primer da li se sada češće vode finansijske istrage uporedo sa krivičnim, da li se otkriva veći broj počinilaca koruptivnih krivičnih dela itd.?
  4. Kada će Vlada imenovati direktore javnih preduzeća u punom mandatu ili nove vršioce dužnosti?
  5. DA li Radna grupa za primenu preporuka ODIHR preduzima bilo kakve aktivnosti, da li je razmotrila sve predloge civilnog društva koji su dati tokom prošlogodišnjeg dijaloga (na osnovu postojećih izveštaja se ne vidi zašto većina predloga nije prihvaćena, niti da li su uopšte razmotreni), kada će početi rad na izmeni Zakona o finansiranju političkih aktivnosti?
  6. Kada će Vlada predložiti izmene Zakona o sprečavanju korupcije, kako bi se rešili problemi na koje i dalje ukazuje GRECO i otklonile štetne posledice najnovijeg autentičnog tumačenja, odnosno rešio problem vođenja funkcionerske kampanje?
  7. Kada će Vlada početi da postupa po zahtevima za pristup informacijama u roku od 15 dana, što joj je zakonska obaveza?