Predstavljanje CPI 2022: Srbija pala ispod stotog mesta na svetskoj listi Indeksa percepcije korupcije TI

ts cpi2022 kzn 1Srbija na najznačajnijem globalnom rangiranju zemalja po percepciji korupcije u javnom sektoru ima indeks 36 od 100 mogućih i pala je za pet mesta na listi – na 101. poziciju.

U prethodne dve godine Srbija je imala indeks percepcije korupcije (CPI) 38, i nalazila se na 94, odnosno 96. mestu liste koju objavljuje međunarodna organizacija Transparency International. Ovogodišnji skor je ujedno najlošiji u poslednjih 11 godina, otkako se primenjuje ista metodologija ocenjivanja, saopštila je na konferenciji za novinare izvršena direktorka TS Bojana Medenica.

"Ovaj rezultat smešta nas sedam poena ispod svetskog proseka, koji i ove godine iznosi 43, 21 poen ispod proseka našeg kontinenta, Evropa ima prosek 57, a čak 28 poena iza onog dela Evrope čiji deo mi želimo da postanemo, dakle EU ima prosek 64", kazala je ona.

Navela je da se na čelu liste nalaze Danska, Finska, Novi Zeland i Norveška sa indeksima korupcije od 84 do 90, a na samom dnu Somalija, Južni Sudan i Sirija sa 12 i 13 indeksnih poena.

Medenica je dodala da u je okruženju najbolje ocenjena Slovenija sa 56 indeksnih poena i nalazi se na 41. mestu globalne liste, Albanija deli 101. mesto sa Srbijom, a iza njih je ostala samo Bosna i Hercegovina sa 35 indeksnih poena, koja se nalazi na 110. mestu, dok je Hrvatska 57.

Programski direktor nevladine organizacije Transparentnost Srbija (TS) Nemanja Nenadić rekao je novinarima u beogradskom Medija centru da je Srbija imala stagnaciju u toj oblasti i u doba kada je borba protiv korupcije bila proklamovana kao jedan od najvažnijih prioriteta države.

"Sada ne možemo da kažemo da je borba protiv korupcije prioritet čak ni na tom deklaratornom nivou. Nemamo strategiju za borbu protiv korupcije već četiri godine, a borba protiv korupcije nije istaknuta u novom programu Vlade Srbije", kazao je on.

Šansu za popravljanje stvari, Nenadić vidi u reformi pravosuđa, odnosno u proklamovanoj većoj samostalnosti javnih tužilaca.

"U najmanju ruku ćemo imati manje izgovora za njihovo nepostupanje, tamo gde očekujemo da preduzmu akciju i da preduzmu gonjenje u slučaju sumnje na korupciju", ocenio je Nenadić.

Naveo je da u Srbiji postoji "otvoreno nipodaštavanje" antikorpucijskih odredbi u mnogim propisima i istakao primere javnih preduzeća i stanja javne uprave, odnosno stanja v.d. direktora koji se biraju po više puta iako je dozvoljeno samo jednom.

Kada je reč o javnim resursima, Nenadić je naveo da oni nisu zaštićeni, navodeći primere kada se u javnosti iznose sumnje u nezakonitost raspolaganja javnim sredstvima, a da te sumnje ostaju neispitane.

"Ne samo kada sa tim informacijama izlaze novinari ili nevladine organizacije, već i kada izlaze javne institucije, tela koja je uspostavila država, poput recimo Saveta za borbu protiv korupcije", rekao je Nenadić.

Istakao je i primer dodeljivanja najvrednijih državnih poslova neposrednom pogodbom, a ne putem javnih nabavki i ocenio da to "nesumnjivo dezavuiše primenu antikorupcijskih propisa".

 

Detaljnije o Indeksu percepcije korupcije i rezultatima

Indeks percepcije korupcije već dvadeset sedmu godinu za redom sačinjava vodeća antikorupcijska organizacija na globalnom nivou, Transparency International. Ove godine je rangirano 180 zemalja i teritorija, isto kao i u nekoliko ranijih godina. Zemlje se boduju na skali od 100 (veoma čiste) do 0 (veoma korumpirane). Srbija je ove godine plasirana na 101. mesto (prošle godine 96), sa skorom od 36,  koji je za dva niži  od prethodne godine. Ovo mesto delimo sa još osam zemalja (Albanija, Ekvador, Kazahstan, Panama, Peru, Šri Lanka, Tajland i Turska).

Ocena za 2022. godinu najlošija je u poslednjih 11 godina, od kada se primenjuje aktuelna metodologija i skala od 0 do 100. Četvrtu godinu za redom, Srbija se nalazi u “lošijoj polovini sveta”. Trenutno mesto na tabeli je najlošije u celom periodu u kojem  je broj rangiranih zemalja jednak sadašnjem (od CPI 2007) .

Iako su promene skora Srbije od godine do godine bile minimalne tokom duže od decenije, očigledno je da je trend negativan, tako da pad u odnosu  na rekordne 2013, i 2016. sada iznosi osetnih šest poena. Sa sadašnjim rezultatom od 36, kao i sve vreme od kako se objavljuje CPI Srbija je „stabilno“ u grupi zemalja sa raširenom korupcijom (ispod 50). Ovaj skor nas smešta sedam poena ispod svetskog proseka (43), 21 poen ispod proseka našeg kontinenta, a čak 28 poena iza proseka onog dela Evrope čiji deo želimo da postanemo (EU 64).

Na prvo mesto se ove godine popela Danska (90), a potom slede Finska  Novi Zeland (87) i Norveška sa 84 poena. Na dnu, kao i prošle godine, nalaze se Somalija, Južni Sudan i Sirija, sa 13, odnosno 12 poena.

Među bivšim socijalističkim zemljama Evrope, kao i prošle godine, najbolje je plasirana Estonija sa skorom od 74, a od onih koje nisu članice EU to je Gruzija (56). Unutar bivše SFRJ, i dalje je daleko najbolja plasirana Slovenija sa 56, iako beleži pad. U našem neposrednom susedstvu bolje rezultate od Srbije na CPI imaju Hrvatska (50) Rumunija (46), Crna Gora (45), Bugarska (43), Mađarska (42) i Severna Makedonija (40), sa Albanijom delimo isto mesto, dok je nešto lošije od Srbije sada rangirana samo Bosna i Hercegovina (34). Kosovo, za koje se rade posebna istraživanja, ove godine beleži skor od 41.

Pri izradi CPI se uzima u obzir 13 relevantnih istraživanja koja mere percepciju o korumpiranosti javnog sektora. Ta istraživanja predstavljaju mišljenje ili utisak koji o korumpiranosti državnih funkcionera i javnih službenika imaju oni koji sa njima posluju ili koji o tome savetuju poslovne ljude, vlade i međunarodne institucije. Istraživanja moraju biti objavljena u poslednja 24 meseca i moraju postojati makar tri takva izvora podataka da bi zemlja/teritorija bila rangirana.

Srbija je ove godine obuhvaćena sa ukupno osam relevantnih istraživanja, što garantuje visok stepen pouzdanosti nalaza. Uporedivost podataka sa onima iz ranijih godina je na još višem nivou -čak 10 godina unazad, za CPI se koristi sedam istih izvora informacija, u poslednjih pet godina identičnih osam.

Za Srbiju su korišćeni nalazi Global Insight Country Risk Ratings, Bertelsmann Foundation, World Economic Forum, Economist Intelligence Unit, Freedom House, International Country Risk Guide, World Justice Project Rule of Law Index i Varieties of Democracy Project.

Od istraživanja koja su relevantna za Srbiju, u tri slučaja su podaci prikupljani u 2022, u tri istraživanja tokom 2021, u jednom u obe godine, dok je jedno istraživanje, okončano 2021, sprovedeno u dužem periodu. U četiri izvorna istraživanja za CPI 2022 ocena je ista kao i u CPI 2021, u četiri se taj skor pogoršao, a ni u jednom slučaju nije bio bolji nego pre godinu dana.

Ocene po pojedinim istraživanjima kreću se u rasponu od 34 do 38. Standardna devijacija je 1,33.

Transparency International u saopštenju povodom ovogodišnjeg izveštajaukazuje da je 95% zemalja u poslednjih pet godina načinilo mali ili nikakav pomak na rangiranju. TI takođe ukazuje da postoje jasne veze između nasilja i korupcije. „Vlade zemalja koje pate od korupcije nemaju dovoljno kapaciteta da građanima pruže zaštitu, a ujedno, u takvim državama, postoji veća mogućnost da se javno nezadovoljstvo prelije u nasilje.“

U saopštenju se ukazuje i na zemlje koje su u poslednjih pet godina najviše nazadovale (među kojima su i Luksemburg, Kanada, Velika Britanija, Austrija, Malezija, Pakistan, Honduras, Nikaragva i Haiti). Najveći napredak zabeležili su Irska i Južna Koreja, kao i niz zemalja čiji je rezultat i dalje loš (Jermenija, Vijetnam, Maldivi, Moldavija, Angola, Uzbekistan).

Transparency International se takođe, u analizi povezanosti problema korupcije, sukoba i bezbednosti, osvrće na situaciju u Rusiji, Južnom Sudanu, Brazilu i Jemenu, kao i na rizike od korupcije koji se tiču poverljivih nabavki u sektoru odbrane.

Kompletni rezultati istraživanja mogu se preuzeti sa sajta TS: https://transparentnost.org.rs/index.php/sr/istraivanja-o-korupciji/indeks-percepcije-korupcije-cpi

Rezultati CPI 2022 i Srbija

Ovaj pad, posle decenijske stagnacije, očekivan je u situaciji otvorenog kršenja brojnih antikorupcijskih preventivnih zakona.

Pogoršanje u percepciji korupcije, nakon dugogodišnje stagnacije, posredno ukazuje da nije problem samo u opažanjima, već da nema ni suštinskog napretka. Sve veći broj istraživanja na osnovu kojih se izračunava CPI pokazuje da je utisak spoljnih posmatrača o razvoju situacije kada je reč o korupciji i mogućnosti da se institucije izbore sa njom negativan. To drastično smanjuje mogućnost da je reč samo o subjektivnim utiscima ili reakciji na pojedinačne sporne situacije.

Prvi faktor koji doprinosi ovakvoj oceni i ovakvom stanju stvari jeste nedovoljan značaj koji se daje borbi protiv korupcije. Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije ne postoji već četiri godine, a rad na novoj nije ni počeo. Za razliku od ranijih, nova Vlada Srbije u svom planu nema borbu protiv korupcije definisanu kao prioritet (u ekspozeu su pročitane samo neki statistički podaci iz prethodnog perioda).  Ključni dokument antikorupcijskih politika je i dalje Akcioni plan za Poglavlje 23 pregovora sa EU, gde izveštaji o urađenom postoje, ali se nikada ne postavlja pitanje odgovornosti za propuste, niti se sagledavaju stvarni efekti primene plana. Takođe, nedovoljne su zakonske garancije javnosti rada pravosudnih saveta, a njihovi članovi uživaju preveliki ustavom zagarantovani imunitet za svoje odluke, što stvara rizike od korupcije.

Nastavljeno je otvoreno nipodaštavanje pravila za borbu protiv korupcije, koje je najvidljivije u oblasti profesionalizacije upravljanja javnim preduzećima i u državnoj upravi. Vlada se više ne trudi da stvori ni privid zakonitosti, već vršioce dužnosti postavlja retroaktivno, više puta nego što zakon dopušta ili jednostavno pušta da vršioci dužnosti obavljaju posao bez ikakvog pravnog osnova. Pored toga, slično kao i 2016, umesto da se primene jasne odredbe postojećeg zakona o konkursima za direktore javnih preduzeća, sada se kao rešenje nudi transformacija JP u društva kapitala, kao i upravljanje koje bi vršili inostrani konsultanti.

Budžet i drugi javni resursi nisu zaštićeni. Prioriteti koji se finansiraju sve skupljim zaduživanjem, određuju se bez unapred utvrđenog i usvojenog plana. Pri tom, na određivanje prioriteta građani koji će te dugove vraćati nemaju mogućnosti da utiču, a upozorenja relevantnih državnih organa (Fiskalni savet) se odbacuju bez argumenata. U mnogim slučajevima, uključujući i izveštaje Saveta za borbu protiv korupcije, dokumentovani slučajevi štetnih, a neretko i nezakonitih odluka koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima ostaju neispitani (npr. prodaja banjskih lečilišta). Izrazito dominantan vid ugovaranja najvrednijih radova su direktni dogovori, umesto tendera.

Iako su mnogi uzbunjivači dobili zakonsku zaštitu, nema sistemskog praćenja šta se dešava po njihovim prijavama. Ne samo da javna tužilaštva i drugi državni organi ne deluju dovoljno proaktivno, već ostaju neispitane i one sumnje u korupciju koje su dobro dokumentovane i iznete u javnost.

Ne samo da je proces donošenja mnogih važnih odluka u Srbiji netransparentan, već se odluke često donose van institucija koje su za njih nadležne. U tom smislu je naročito primetno da mnoge odluke iz nadležnosti Vlade i drugih organa, donosi predsednik Republike. To se može zaključiti kako po njegovim izjavama, tako i iz izjava nominalno odgovornih funkcionera koji ne propuštaju priliku da se pozovu na autoritet lidera vladajuće stranke. Razlozi za sadržaj odluka, interesi za njihovo donošenje i procena njihovog uticaja ostaju nepoznati. Samo jedan od takvih primera su odluke u vezi sa eksploatacijom litijuma i drugih ruda, kako u vreme prethodnih pregovora, odustanka od pre godinu dana, tako i u pogledu sve češćih novih najava takvih poslova. U petoj godini primene Zakona o lobiranju uticaji na donošenje odluka nisu postali ništa vidljiviji nego pre njegovog donošenja.

Netransparentnosti značajno doprinosi nepostupanje po zahtevima za pristup informacijama i rešenjima Poverenika, potpuno neefikasna pravna zaštita koja se ostvaruje samo pred Upravnim sudom kada se informacije traže od Vlade Srbije, kao i praksa da državni organi mnoge informacije ne objavljuju unapred, čak i kada su na to obavezni.

Evropske integracije nisu valjano iskorišćene za borbu protiv kroupcije, a ključne zamerke se ponavljaju u svakom novom izveštaju Evropske komisije. Ranije preporuke drugih međunarodnih organizacija (ODIHR, GRECO) takođe nisu u potpunosti primenjene, a nema traga da se išta radi po njihovim izveštajima koji su objavljeni ove godine.

Ključne preporuke TS za oblast političke korupcije:

Ključne preporuke TS u vezi sa planiranjem bore protiv korupcije

Ključne preporuke TS u vezi sa gonjenjem i kažnjavanjem korupcije

Ključne preporuke TS u vezi sa prevencijom korupcije i javnošću rada

Ključne preporuke TS u vezi sa javnim finansijama