Business Joomla Themes by Justhost Reviews

Prostorni plan za Beograd na vodi - plod pritiska i kompromisa sa "investitorom"?

Datum kreiranja: utorak, 28 oktobar 2014
beograd-na-vodiTransparentnost Srbija predložila je danas Republičkoj agenciji za prostorno planiranje i Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove Beograda.da se nacrt prostornog plana za priobalje Save (projekat „Beograd na vodi“) povuče sa javne rasprave i da se pristupi izradi novog, jer je prostorni plan izrađen suprotno propisima, uz kompromise sa potencijalnim investitorom i pritiske tog investitora.

Rok za upućivanje komentara na nacrt prostornog plana za priobalje Save, odnosno za područje „Beograda na vodi“ (http://goo.gl/ikM6yW ) ističe danas.

Transparentnost Srbija je u obraloženju predloga (integralni tekst primedbi možete videti na našem sajtu: http://goo.gl/pQJ82v u fajlu pod nazivom „primedbe TS na plan posebne namene javni uvid oktobar 2014.doc“) ukazala da je nacrt prostornog plana izrađen suprotno Odluci o izradi Prostornog plana (http://goo.gl/Rrrffa) i aktima više pravne snage, i pri tom ne sadrži potpune a bitne podatke o procesu izrade Plana i dokumentima koji su pri tom korišćeni

Poređenjem sadržaja Odluke, uslova koje ona propisuje za izradu Prostornog plana, sadržaja samog Nacrta prostornog, ali i navoda koje je u javnost izneo direktor Urbanističkog zavoda Beograda dr Nebojša Stefanovićm u dnevnom listu „Politika“ od 5. oktobra 2014, pod naslovom „’Beograd na vodi’ neće biti džungla oblakodera“, uočili smo niz propusta, nepravilnosti i nezakonitosti zbog kojih je potrebno pristupiti izradi novog nacrta.

U pomenutom intervjuu sa g. Stefanovićem, na koji nije objavljena ispravka, te se može smatrati verodostojnim izvorom informacije, pročitali smo sledeće navode:

• „Dozvoliti arapskom investitoru „Igl hilsu” da podigne tržni centar u produžetku Višegradske ulice i stambeni kompleks pored Starog savskog mosta bio je jedan u nizu kompromisa koje je prihvatio tim od 111 inženjera zavoda, koji je iznedrio prvi zvanični dokument o „Beogradu na vodi”“.

Iz ovih navoda se može videti da je Urbanistički zavod pri kreiranju prostornog plana pravio kompromise sa firmom „Igl hils“, odnosno da svesno nije predložio najbolje rešenje za prostorni plan, u skladu sa pravilima struke, već rešenje koje je uvažilo u određenoj meri i želje kompanije koja je imenovana kao „investitor“. Ovo je suprotno Zakonu i Odluci, jer potencijalni investitor nije označen kao subjekt planiranja ni u Odluci, ni u aktima više pravne snage kao „subjekt planiranja“, pa samim tim nije ni bilo pravnog osnova da učestvuje u njegovoj izradi.

• „Uspeli su, uveren je Stefanović, da pomire želje „Igl Hilsa” i stavove struke. To potkrepljuje činjenicom da urbanisti nisu popustili pod pritiskom investitora da odobre što veću zgusnutost kompleksa, čime bi se dobilo više kvadrata i profita ali bi život u takvom kompleksu bio manje prijatan. Umesto toga, zavod je obavezao kompaniju Muhameda Alabara da prvi poslovni objekat bude na rastojanju od 110 metara od kule, a stambeni da se ne „primakne” na manje od 146 metara. - Toliko rastojanje obezbediće da zgrade budu dovoljno osunčane i provetrene i da između njih ostane slobodnog prostora, da građevine ne bude „nalepljene” jedna na drugu. Dakle, „Beograd na vodi” neće biti džungla oblakodera, poput Menhetna ili Dubaija – uverava Stefanović.“

Iz ovih navoda se može videti da je Urbanistički zavod pri kreiranju plana ne samo pregovarao sa kompanijom koja je označena kao investitor, već i da je pri tim pregovorima trpeo pritiske (odnosno, da se odupro tim pritiscima) te kompanije da rešenja u prostornom planu formuliše na određeni način. Ovo je suprotno Zakonu i Odluci, jer potencijalni investitor nije označen kao subjekt planiranja ni u Odluci, ni u aktima više pravne snage kao „subjekt planiranja“, pa samim tim nije ni bilo pravnog osnova da učestvuje u njegovoj izradi.

• „- Za saobraćajno povezivanje starog grada i Novog Beograda ostavili smo mogućnost probijanja tunela od Kameničke do Francuske ulice, ali se mora razmišljati i o tome kako vozila iz Bulevara Zorana Đinđića, koji je najopterećeniji, „sprovesti” u stari deo grada.“

Iz ovog navoda se može videti da je pri izradi prostornog plana uočen problem protoka saobraćaja iz Bulevara Z. Đinđića u stari deo grada, ali da za njega nije predviđeno rešenje u prostornom planu, iako je to očigledno trebalo učiniti u ovoj fazi planiranja. To ukazuje da Prostorni plan nije potpun i da bi ga u vezi sa ovim pitanjima trebalo doraditi.

• „Do svih ovih rešenja, možda i boljih, moglo je da se dođe i međunarodnim urbanističkim konkursom da on, samo za „Beograd na vodi”, nije izbačen iz propisa. Struka je i zbog toga negodovala ali njen glas se nije daleko čuo. – Konkurs je izostao jer su se tako dogovorili političari i investitor. Ovde je reč o projektu od nacionalnog značaja, investiciji od tri milijarde dolara za koju je u svetu teško naći novac. Mi smo idejno rešenje investitora korigovali u skladu sa našim stručnim stavovima, zakonom i uslovima 75 gradskih i republičkih institucija. Za takve korekcije sluha su imali i gradonačelnik i investitor – zaključuje Nebojša Stefanović.“

Iz ovih navoda se može zaključiti: a) da je obavezni međunarodni konkurs „izbačen“ iz Generalnog plana Beograda „jer su se tako dogovorili političari i investitor“, a da su formalna odluka Skupštine Grada Beograda o tome i javni uvid i diskusija koji su tome prethodili bili samo formalno pokriće za taj prethodni dogovor; b) da Prostorni plan nije izrađen na osnovu Odluke i propisa više pravne snage, već na osnovu „idejnog rešenja investitora“, koje je samo delimično korigovano na osnovu stručnih stavova Urbanističkog zavoda, zakonskih odredbi i uslova gradskih i republičkih institucija; v) iz ovih navoda bi se takođe moglo zaključiti da je organ Grada Beograda – Gradonačelnik takođe učestvovao u procesu izrade Prostornog plana i to tako da se saglašavao sa korigovanjem „idejnog rešenja investitora“, a ne u vezi sa pitanjima iz nadležnosti ovog organa lokalne samouprave. Sve ovo je suprotno Zakonu i Odluci, jer „idejno rešenje investitora“ nije označeno kao dokument koji se koristi pri planiranju ni u Odluci, ni u aktima više pravne snage, pa samim tim nije ni bilo pravnog osnova da se koristi pri izradi Prostornog plana.

U vezi sa ovde navedenim pitanjima učešća investitora u planiranju, napominjemo da je u smislu Zakona o planiranju izgradnji, član 2. st. 1. t. 21) „investitor lice za čije potrebe se gradi objekat i na čije ime glasi građevinska dozvola“. Prema trenutno dostupnim podacima, a i po prirodi stvari, za izgradnju objekata na osnovu Prostornog plana ne može još uvek postojati investitor, jer građevinska dozvola po Zakonu ne može biti izdata za objekte čija izgradnja još uvek nije predviđena prostornim planom, tako da se može govoriti samo o jednom ili više potencijalnih investitora na tom području. Osim toga, prema javno dostupnim podacima, još uvek nije zaključen ugovor između organa i organizacija Republike Srbije ili Grada Beograda i kompanije koja se navodi kao „investitor“, a koji bi na bilo koji način uredio njihove međusobne odnose, odnosno prava i obaveze po osnovu kupovine ili zakupa građevinskog zemljišta, zajedničkog ulaganja, koncesije ili nekog drugog pravnog posla.

Pored svega, Urbanistički zavod Beograda nije odgovorio na naš zahtev za dostavljanje informacija od javnog značaja u vezi sa izradom nacrta i navodima direktora, te smo danas uložili žalbu Povereniku za pristup informacijama od javnog značaja.

Tražili smo informaciju o pravnom osnovu korišćenja dokumenta pod nazivom "Belgrade Waterfront Concept Masterplan, Eagle Hills, Abu Dhabi 2014, Belgrade Waterfront Detailed Masterplan, Eagle Hills, july 2014, (http://www.belgradewaterfront.com/)" pri izradi dokumenta: IZVEŠTAJ o strateškoj proceni uticaja Prostornog plana na životnu sredinu, informaciju o tome da li je dokument - "master plan", ili bilo koji drugi dokument koji je Urbanistički zavod dobio od nekog drugog pravnog i fizičkog lica, osim nadležnih državnih organa, korišćen pri izradi nacrta prostornog plana.

Tražili smo i informaciju o tome po kojem pravnom osnovu, sa kakvim ovlašćenjima i na koji način je Urbanistički zavod vodio pregovore sa investitorom, odnosno, informacija o tome na koji način je investitor vršio pritiske na Zavod, kako se može zaključiti iz teksta koji je objavljen u dnevnom listu "Politika" 5. oktobra, odnosno, kopiju zahteva za ispravkom navoda iz teksta, ukoliko informacija objavljena u dnevnom listu "Politika" nije istinita.