Besmislenost "službene tajne" - plaćeni porezi javnog preduzeća
Poreska uprava Ministarstva finansija Srbije odbila je zahtev Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE), u kojem su traženi podaci o porezu koji je platilo preduzeće "Elektrovojvodina". Kao razlog je navedeno da podaci predstavljaju službenu tajnu, pa je odgovor odbijen uz pozivanje na odredbe člana 7. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i člana 24. istog tog zakona. Tu je, nesporno, propisano da su poreski podaci službena tajna.
Dalje, PU se poziva i na član 337 Krivičnog zakonika, koji propisuje kaznu za onog "ko neovlašćeno otkrije.." podatke iz zakonom propisanog postupka. Najzad, vrši se pozivanje na član 9. st. t. 5. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (to jest, na onaj deo te odredbe koji bi mogao da ide u prilog ovom rešenju).
Programski direktor organizacije Transparentnost Srbije Nemanja Nenadić ocenio je u odgovoru za novinare VOICE da je besmisleno označavati poverljivim podatke o visini poreza, koje je platilo preduzeće u državnom vlasništvu. On je u izjavi kazao da je Poreska uprava u ovom slučaju pogrešila kada je odbila da dostavi podatke, jer je bez obzira na utemeljenost takve odluke u Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji, svaki organ vlasti dužan da u obzir uzme i odredbe Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Necitirani deo člana 9. ZOSPI glasi "... zbog čijeg bi odavanja mogle nastupiti teške pravne ili druge posledice po interese zaštićene zakonom koji pretežu nad interesom za pristup informaciji". Istu formulaciju sadrži i član 7. st. 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Drugim rečima, službena tajna je jedan od mogućiih potrebnih razloga za uskraćivanje pristupa, ali ne i dovoljan. Mora postojati i stvarni razlog za očuvanje tajnosti, ne samo formalni. Kada se utvrdi da stvarni razlog ne postoji, onda nema ni "neovlašćenog otkrivanja službene tajne". Očigledno je da ovde ne može biti stvarnih razloga za očuvanje tajnosti, jer su javna preduzeća obavezna da objavljuju informacije o svojim prihodima i rashodima. Da stvar bude gora, teško je poverovati da je ovo prva dilema te vrste sa kojom se PU susretala u primeni zakona. Na protiv, postoje mnoga rešenja Poverenika za informacije po žalbama tražilaca u kojima je nalagano da se omogući pristup informacijama koje su nosile oznaku "službena tajna".
