Business Joomla Themes by Justhost Reviews

ODIHR zatražio poboljšanje pravila o finansiranju kampanje i sprečavanju zloupotrebe javnih resursa „daleko pre sledećih izbora“

Posmatračka misija ODIHR je i u konačnom izveštaju o decembarskim izborima potvrdila neke od nalaza do kojih je došla Transparentnost Srbija u okviru monitoringa izborne kampanje, a veliki broj preporuka odnosi se na nerešena pitanja finansiranja izborne kampanje, zloupotrebe javnih resursa i učešća javnih funkcionera u kampanji.

Izveštaj OEBS-ove Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) o izborima u Srbiji održanim 17. decembra 2023. godine sadrži, pored 25 aktuelnih preporuka, i podsećanje na brojne neispunjene i delimično ispunjene preporuke iz ranijih izveštaja. Ukoliko bi Vlada Srbije rešila da ovaj put postupi po preporukama ODIHR, umesto da ih ignoriše, kao što je bio slučaj posle izbora iz 2022, uspešnost tog poduhvata bi trebalo ceniti uz sagledavanje, kako novih, tako i svih ranijih preporuka koje nisu ispunjene u celosti.

Među ranijim preporukama koje nisu ispunjene nalaze se i one kojima je zatraženo značajno unapređenje propisa i prakse u vezi sa finansiranjem izborne kampanje, regulisanje funkcionerske kampanje i sprečavanje zloupotrebe javnih resursa, kao i pritisaka na birače.

Tako se već sedam godina, u svim izbornim ciklusima ponavlja ili podseća na neispunjenost preporuke da je potrebno strogo razdvojiti obavljanje javne funkcije od  stranačkih aktivnosti i pridržavati se te podele, kako bi se bi se učesnicima izbora obezbedile jednake mogućnosti.

Takođe, od 2017. godine ponavlja se da je neophodno da državni organi preduzmu odlučne mere za sprečavanja pritiska na birače, uključujući zaposlene u javnom sektoru, te da se ti slučajevi moraju temeljito istražiti a odgovorni pojedinci kazniti.

Među neispunjenim „starim“ preporukama je i uvođenje ograničenja za rashode u izbornoj kampanji, koje u Srbiji, za razliku od većine zemalja okruženja, ne postoji, a što dodatno produbljuje nejednak položaj izbornih takmaca. TS predlaže da maksimalni dozvoljeni troškovi kampanje po jednoj listi ili predsedničkom kandidatu budu 300 miliona dinara (oko 2,5 miliona evra). ODIHR je takođe ranije ukazao da bi novac iz budžeta namenjen kampanji trebalo isplatiti na početku kampanje, a ne neposredno pre ili posle izbora.

Najvažnija preporuka ODIHR je opšta – da bi sve promene u propisima trebalo sprovesti daleko pre sledećih izbora i to u „inkluzivnom konsultativnom postupku“, na osnovu „širokog političkog konsenzusa“. ODIHR je takođe naglasio da bi Vladina radna grupa za primenu preporuka trebalo da radi transparentno i da uključi i organizacije civilnog društva. U vezi sa ovim, TS podseća da ova radna grupa nije uopšte objavljivala informacije o svom radu od aprila 2021. do oktobra 2023, a da su poslednje konsultacije sa civilnim društvom održane marta 2021. 

Verovatno najkontroverznije pitanje decembarskih izbora, migracije birača, pre svega je značajno za beogradske i druge lokalne izbore, koje ODIHR nije pratio. Ipak, značajno je da se i pored toga u izveštaju našla preporuka za otklanjanje sumnji i podizanje poverenja u ispravnost registracije birača. Radi postizanja istog cilja Transparentnost Srbija je predložila Ministarstvu unutrašnjih poslova da objavi anonimizovane podatke ne samo o stanju, već i kretanju prebivališta građana (opština prethodnog i novog prebivališta i datumi prijave). MUP u odgovoru tvrdi da se „u raspoloživim evidencijama … ne može izvršiti pretraga prema zadatim kriterijumima“. Pošto je pitanje organizovanog preseljenja birača od velikog značaja i za predstojeće prolećne lokalne izbore u više od polovine gradova i opština, neophodno je odmah otvoriti raspravu o mogućim načinima da se preduprede zloupotrebe.

Po pitanju funkcionerske kampanje, ODIHR je ovaj put zatražio da zakon postavi jasno razgraničenje između vršenja javne funkcije i aktivnosti učesnika u izbornoj kampanji. U okviru iste preporuke, ODIHR je ukazao da državni organi treba da preduzmu mere koje bi sprečile zloupotrebu javne funkcije i javnih resursa, ali i da proaktivno otkriju i kazne ove pojave. Takođe, ODIHR je ukazao da bi posmatrači koje angažuje Agencija za sprečavanje korupcije trebalo da prate ne samo aktivnosti političkih subjekata, već i javnih funkcionera.

I tokom ove izborne kampanje, javno tužilaštvo i Agencija za sprečavanje korupcije nisu po službenoj dužnosti ispitivali brojne sumnje na zlouptrebe i nerazdvajanje javne funkcije i predizborne promocije. Štaviše, zakonitost postupanja funkcionera nije obezbeđena blagovremeno ni kroz postupanje po prijavama. Tako je građanima Srbije i posle tri meseca nepoznato da li su, po mišljenju Agencije ministri Vesić i Martinović promovisali izbornu listu svoje stranke korišćenjem javnih resursa, na šta je TS ukazala u svojim prijavama. ODIHR u izveštaju preporučuje da se izmenama Zakona o sprečavanju korupcije propiše da Agencija mora da u kratkom roku objavi odluke u vezi sa kršenjem Zakona o sprečavanju korupcije, kao što je trenutno slučaj za prijave koje se tiču kršenja Zakona o finansiranju političkih aktivnosti.

Iako se i u izveštaju ODIHR navodi da je „odlučujuće uključivanje predsednika Republike“ bilo jedan od ključnih faktora koji su doveli do nepravičnih uslova kampanje, prema mišljenju Agencije, predsednik Republike i nosilac pobedničke izborne liste, nije ni u jednom slučaju povredio svoju zakonsku dužnost da jasno predoči sagovornicima i javnosti u kojem svojstvu nastupa. Sve to jasno pokazuje da se problem na koji ukazuje ODIHR ne može rešavati nekim dodatnim preciziranjem pravila oko „razdvajanja uloga“, ili pravila za medijsko predstavljanje, već samo uvođenjem zakonskog ograničenja za promotivne aktivnosti koje javni funkcioneri u tom svojstvu mogu preduzimati u periodu pred izbore. Transparentnost Srbija je ponudila konkretna rešenja za dopunu člana 50. Zakona o sprečavanju korupcije.

U vezi sa finansiranjem kampanje, pored podsećanja na preporuke date nakon ranijih izbora, ODIHR je posebno istakao kao problem to što u Srbiji nije uređeno učešće „trećih lica“ u kampanji. Kao primeri su navedene negativne kampanje kroz nepotpisane plakate, ali i slučaj kol-centra SNS o kojem je ranije pisao CINS. U vezi sa ovim pitanjem, TS ističe da se na ovim izborima pokazalo da se neki troškovi koji su očigledno deo izborne kampanje tretiraju kao da je reč o neregulisanoj „kampanji trećih lica“. Najočigledniji primer je oglašavanje kandidata SNS za gradonačelnika Beograda, Aleksandra Šapića, vredno gotovo 40 hiljada evra, koje se ne tretira kao deo rashoda SNS za izbornu kampanju. 

ODIHR je ukazao da bi Upravni sud trebalo da koristi „sva raspoloživa sredstva“ kako bi pravni lekovi u izbornim postupcima bili delotvorni. Na ovom mestu podsećamo da za neke sporove iz nadležnosti Upravnog suda koji su vezani za izbore nije čak ni propisan rok za postupanje. Usled toga, Upravni sud do danas nije odlučio po tužbama koje je Transparentnost Srbija podnela protiv odluka Agencije po prijavama, a koje se odnose na izbore iz 2020. godine.