Business Joomla Themes by Justhost Reviews

Ministarstvo budžetskim novcem brani tajnost ugovora

Datum kreiranja: utorak, 18 avgust 2015

Transparentnost Srbija (deo Transparency International) obaveštava javnost da Ministarstvo privrede i dalje protivzakonito odbija da dostavi ugovor o upravljanju smederevskom železarom. Ministarstvo se već dva puta oglušilo o obavezujuće naloge Poverenika. Treći nalog je stigao 13.8.2015. uz izricanje novčane kazne od 20 hiljada dinara (uz pretnju novom kaznom od 180 hiljada dinara), koja će biti plaćena iz budžeta jer Ministarstvo nije u roku od dva dana dostavilo dokumente.

Ovo nije jedini slučaj grubog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pa ni jedini koji se odnosi na ekonomske sporazume Vlade. TS podseća da je tajnost odredbi ugovora bila zajednička karakteristika slučajeva čije je preispitivanje od Srbije tražio Evropski parlament 2012. godine, i da je jedna od bitnih stavki sa spiska obaveza Srbije na putu evropskih integracija „poboljšanje sprovođenja pravila slobodnog pristupa informacijama“, pri čemu se posebno naglašavaju podaci o „privatizacijama, javnim rashodima i javnim nabavkama“.

Međutim,dok su ranijih godina državni organi uglavnom tražili izgovor za nedostavljanje u tome da je tajnost podataka o poslovnim aranžmanima zahtevao strani partner (npr. „FIAT/Zastava“, „Horgoš-Požega“), ovde je van sumnje jedan od inicijatora označavanja tajnosti podataka bio upravo državni organ.Štaviše, vidljiva je namera da se uspostavi presedan i da se državni organi i ubuduće pozivaju na zaključke Komisije za zaštitu konkurencije kao na kvazi-pravni osnov za uskraćivanje pristupa informacijama. Kao što je Ministarstvo privrede tražilo tajnost svih podataka o upravljanju železarom, tako je i Državno pravobranilaštvo postupilo u vezi sa ugovorom o izgradnji „Beograda na vodi“. Da zaključci Komisije za zaštitu konkurencije nisu valjan pravni osnov za tajnost ugovora, pokazuje rešenje Poverenika u kojem je potvrđen primat Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali i stav same te Komisije. Naime, KZK smatrada njeni zaključci štite poverljivost postupka pred samom Komisijom i ne predstavljaju smetnju da ih vlasnici podataka sami objave.

Imajući sve ovo u vidu, Transparentnost – Srbija smatra da su radi uspostavljanja pravne države Vlada i Narodna skupština dužni da obezbede objavljivanje ovog ugovora i kažnjavanje odgovornih u Ministarstvu privrede za dosadašnje postupanje u ovom slučaju. Međutim, još je značajnije da se uspostavi princip prema kojem tajno raspolaganje javnom imovinomnije dopušteno i ne proizvodi pravno dejstvo i da se iz pravnog sistema uklone norme koje su u koliziji sa sistemskim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama.

Transparentnost – Srbija

Beograd 18.8.2015.

Hronologija događaja:

21. mart 2015. Zaključen ugovor o upravljanju smederevskom železarom. Predstavnici vlasti u Srbiji izneli brojna obećanja i očekivanja uspeha ovog poslovnog aranžmana.

21. mart 2015. TS je posle objavljivanja vesti o zaključivanju ugovora između Republike Srbije, Železare Smederevo i firme HPK Engineering B.V. o upravljanju železarom, nakon neuspele privatizacije i ohrabrujućih najava o budućem poslovanju ovog preduzeća, zatražila kopiju ugovora o tom poslu. Očekivali smo da će ugovor biti brzo dostavljen, kao što je učinjeno u slučaju dokumentacije o prethodnoj neuspeloj prodaji Železare.

6. april 2015. Ministarstvo privrede najpre odugovlači sa dostavljanjem kopije ugovora, obećavajući da će to učiniti „u dodatnom roku od 40 dana“.

7. maj 2015. Kako odgovora nije bilo ni po isteku dodatnog roka, TS ulaže žalbu Povereniku.

13. maj 2015. Poverenik dostavlja Ministarstvu žalbu na izjašnjenje.

18. maj 2015. Ministarstvo, tek nakon dobijanja žalbe zbog nedostavljanja podataka na izjašnjenje i mesec i po dana nakon okončanja postupka pred Komisijom za zaštitu konkurencije podnosi zahtev za zaštitu podataka Komisiji.

19. maj 2015.Ministarstvo, u izjašnjenju Povereniku navodi podatke iz zahteva za određivanje tajnosti (koji je podnet dan pre tog izjašnjenja i dva meseca nakon podnetog zahteva), kao osnov za „nemogućnost da se dostave traženi podaci žaliocu“.

26. maj 2015. Poverenik traži od Ministarstva na uvid u Ugovor, na osnovu ovlašćenja iz člana 26. st. 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

4. jun 2015. Ministarstvo obaveštava Poverenika da je Komisija za zaštitu konkurencije dva dana pre toga usvojila podneti zahtev za zaštitu podataka, te da „ne postoje uslovi za dostavljanje predmetnog Ugovora“.

4. jun 2015. Ministarstvo ni nakon dostavljanja žalbe na izjašnjenje nije postupilo kako nalaže Zakon o slobodnom pristupu informacijama, jer nije ni dostavilo tražene podatke, niti je donelo rešenje kojim se zahtev odbija. Umesto toga, dobili smo neformalan odgovor u kojem se tvrdi da Ministarstvo nije u mogućnosti da nam dostavi ovaj ugovor kojim stvara prava i obaveze za imovinu u vlasništvu Republike Srbije, jer je on navodno izuzet iz prava na pristup informacijama odlukom Komisije za zaštitu konkurencije.

9. jun 2015. TS dostavlja Ministarstvu i Povereniku dopis povodom dobijenog neformalnog obaveštenja.

10. jun 2015.Odmah po dobijanju odgovora smo ukazali ne samo da je informacija uskraćena neosnovano, već i da može biti u pitanju opasan presedan. Naime, u pitanju je uskraćivanje informacija uz pozivanje na odredbu Zakona o zaštiti konkurencije (član 45.). Ova norma je očigledno namenjena zaštiti identiteta lica koja prijavljuju moguću povredu konkurencije i zaštiti legitimnih poslovnih interesa privatnih firmi koje se obraćaju Komisiji. TS ocenjuje da ovakvo ponašanje pokazuje ne samo na nameru da se konkretni podaci sakriju od javnosti, već i na želju da se uspostavi opasan presedan za druge slične slučajeve – potpuno isključenje primene pravila o pristupu informacijama o ugovorima koje zaključuju državni organi i državna preduzeća sa privatnim partnerima. Čak i ako neki podaci iz ugovora koji smo tražili treba da budu zaštićeni zbog interesa Republike Srbije ili privatnog partnera, to se može učiniti jedino na način predviđen Zakonom o slobodnom pristupu informacijama i u meri koju taj zakon dopušta, a nikako negiranjem očigledne činjenice da su ugovori koje zaključuju država i državna preduzeća informacije od javnog značaja.

12. jun 2015. Poverenik se obraća neposredno ministru privrede i ponovo traži na uvid dokumenta na osnovu svojih zakonskih ovlašćenja i ne dobija odgovor.

1. jul 2015.TS je dobila rešenje Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koje je doneto po žalbi naše organizacije protiv Ministarstva privrede. Ministarstvu je naloženo da u roku od tri dana dostavi ugovor TS. TS je istog dana ocenila da je donošenje tog rešenja veoma značajno sa stanovišta budućnosti prava na pristup informacijama u Republici Srbiji. Sprovođenje tog rešenja treba da potvrdi dva važna načela – da podaci o raspolaganju javnom imovinom treba takođe da budu javni i da sistemski Zakon o slobodnom pristupu informacijama ima primat u odnosu na njemu suprotne norme drugih propisa. Ministarstvo nije postupilo po nalogu iz ovog rešenja.

8. jul 2015.TS podnosi Povereniku predlog za prinudno izvršenje rešenja, što je prvo pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju u slučaju nepostupanja po Povernikovim rešenjima.

28. jul 2015.Poverenik donosi zaključak o dozvoli izvršenja, kojim se po drugi put nalaže Ministarstvu privrede da dostavi traženi dokument u roku od dva dana, pod pretnjom novčane kazna u iznosu od 20.000 dinara.

10. avgust 2015. (dostavljeno 13.8.2015)Pošto Ministarstvo nije postupilo ni po zaključku, Poverenik donosi rešenje kojim se i treći put nalaže Ministarstvu dostavljanje ugovora (u roku od 2 dana), izriče novčana kazna od 20.000 dinara i preti novom novčanom kaznom od 180.000 dinara. Ministarstvo ne postupa ni po ovom nalogu.