Zašto nismo naučili lekciju o tajnosti iz "24 slučaja Saveta za borbu protiv korupcije"
	
	Datum kreiranja: petak, 28 februar 2014	
	
	        
Iz medija smo iznenada saznali da Etihad još nije "zvanično" suvlasnik  Er Srbije, odnosno da će to postati "ovih dana" kada predsednik  kompanije iz Abu Dabija i ministar saobraćaja Srbije potpišu (još jedan)  sporazum.
  Moguće je, kako se tvrdi u tekstu objavljenim u današnjim „Novostima“ (http://goo.gl/tmjoZ6),  da „tehnička Vlada“ može da izvrši „tehničko pitanje“ , odnosno da  konstatuje da su „obe strane ispunile svoje ugovorne obaveze“ i  verifikuje pravne posledice ispunjenja preuzetih obaveza.
Moguće je, kako se tvrdi u tekstu objavljenim u današnjim „Novostima“ (http://goo.gl/tmjoZ6),  da „tehnička Vlada“ može da izvrši „tehničko pitanje“ , odnosno da  konstatuje da su „obe strane ispunile svoje ugovorne obaveze“ i  verifikuje pravne posledice ispunjenja preuzetih obaveza. 
Međutim, ni Vlada u ostavci, ni Vlada u punom kapacitetu nisu ovlašćene da zaključuju tajne sporazume o prodaji javne imovine i državnih preduzeća, niti da ugovaraju prodaju drugačije nego što je uređeno zakonima. A da li je sve (i da li je išta) bilo po zakonu, a zatim i da li je ugovor dobar ili loš, ne može se znati dok se ugovori ne objave.
U 24 izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije iz ranijih godina, koji su proteklih meseci bili ispitivani nakon što je EU ukazala na nužnost da se to uradi, a Vlada 2012 uvrstila na spisak prioriteta svog delovanja, mnogi se odnose upravo na situacije kada ugovori nisu bili u celosti objavljeni, i pored zahteva javnosti i nekadašnjeg sastava Saveta.
Čak i kada bi privatizacioni sporazumi zaključeni u poslednje dve godine bili najbolji i najčistiji mogući, apsurdno je ponavljati iste greške i kroz tajnost podsticati sumnje. Borba protiv korupcije podrazumeva neselektivno ispitivanje slučajeva iz prošlosti, ali mnogo više, učenje na sopstvenim greškama i izgradnju sistema u kojem se one više neće događati.
 
						    
	
 Moguće je, kako se tvrdi u tekstu objavljenim u današnjim „Novostima“ (http://goo.gl/tmjoZ6),  da „tehnička Vlada“ može da izvrši „tehničko pitanje“ , odnosno da  konstatuje da su „obe strane ispunile svoje ugovorne obaveze“ i  verifikuje pravne posledice ispunjenja preuzetih obaveza.
Moguće je, kako se tvrdi u tekstu objavljenim u današnjim „Novostima“ (http://goo.gl/tmjoZ6),  da „tehnička Vlada“ može da izvrši „tehničko pitanje“ , odnosno da  konstatuje da su „obe strane ispunile svoje ugovorne obaveze“ i  verifikuje pravne posledice ispunjenja preuzetih obaveza. Međutim, ni Vlada u ostavci, ni Vlada u punom kapacitetu nisu ovlašćene da zaključuju tajne sporazume o prodaji javne imovine i državnih preduzeća, niti da ugovaraju prodaju drugačije nego što je uređeno zakonima. A da li je sve (i da li je išta) bilo po zakonu, a zatim i da li je ugovor dobar ili loš, ne može se znati dok se ugovori ne objave.
U 24 izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije iz ranijih godina, koji su proteklih meseci bili ispitivani nakon što je EU ukazala na nužnost da se to uradi, a Vlada 2012 uvrstila na spisak prioriteta svog delovanja, mnogi se odnose upravo na situacije kada ugovori nisu bili u celosti objavljeni, i pored zahteva javnosti i nekadašnjeg sastava Saveta.
Čak i kada bi privatizacioni sporazumi zaključeni u poslednje dve godine bili najbolji i najčistiji mogući, apsurdno je ponavljati iste greške i kroz tajnost podsticati sumnje. Borba protiv korupcije podrazumeva neselektivno ispitivanje slučajeva iz prošlosti, ali mnogo više, učenje na sopstvenim greškama i izgradnju sistema u kojem se one više neće događati.

 
										 
										 
	 
	










