Tajnost sporazumi o Air Serbia "na popravnom"
	
	Datum kreiranja: petak, 28 februar 2014	
	
	        
Po žalbi organizacije Transparentnost – Srbija, Poverenik za informacije  od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti poništio je (odluka u  prilogu) rešenje Air Serbia. Tim rešenjem je ova kompanija uskratila  pristup informacijama koji se odnose na poslovnu saradnju između Air  Serbia i Etihad-a, vlasničku transformaciju bivšeg Jat Airways-a i s tim  povezano raspolaganje javnom imovinom. 
Podsećamo da je Transparentnost – Srbija podnela istovetan zahtev i Vladi Srbije, koja po tom zahtevu nije postupila, ni nakon upućene požurnice (zbog nepostupanja Vlade nije moguće izjaviti žalbu, već samo pokrenuti tužbom upravni spor).
  Akt Air Serbia je poništen zato što "se na  osnovu utvrđenih činjenica i iznetih argumenata ne može sa sigurnošću  tvrditi da je osnovana odluka o odbijanju zahteva", a imajući u vidu da  je "prvostepeni organ naknadno, nakon sprovedenog postupa po zahtevu i  donošenja rešenja, u odgovoru na žalbu iznosio nove argumente u prilog  svoje odluke". U rešenju Poverenika se, između ostalog navodi da je Air  Serbia navela formalne razloge za uskraćivanje pristupa, ali da nije  obrazložila materijalne razloge koji takođe moraju postojati, i da se  razlozi za uskraćivanje pristupa informacijama ne mogu zasnivati samo na  pretpostavci o mogućem ponašanju druge ugovorne strane. Takođe se  navodi da Air Serbia nije, pre nego što je odbila u celosti zahtev za  pristup informacijama, razmatrala mogućnost delimičnog pristupa, što  treba učiniti kada postoje na Zakonu zasnovani razlozi za ograničenje  pristupa nekim informacijama. U rešenju Poverenika se ističe i da "nema  mesta pozivanju prvostepenog organa na odredbe o prekršajnoj i krivičnoj  odgovornosti u slučaju odavanja poslovne tajne, za situaciju kada organ  javne vlasti to čini u skladu i na osnovu zakona, a ne neovlašćeno".
Akt Air Serbia je poništen zato što "se na  osnovu utvrđenih činjenica i iznetih argumenata ne može sa sigurnošću  tvrditi da je osnovana odluka o odbijanju zahteva", a imajući u vidu da  je "prvostepeni organ naknadno, nakon sprovedenog postupa po zahtevu i  donošenja rešenja, u odgovoru na žalbu iznosio nove argumente u prilog  svoje odluke". U rešenju Poverenika se, između ostalog navodi da je Air  Serbia navela formalne razloge za uskraćivanje pristupa, ali da nije  obrazložila materijalne razloge koji takođe moraju postojati, i da se  razlozi za uskraćivanje pristupa informacijama ne mogu zasnivati samo na  pretpostavci o mogućem ponašanju druge ugovorne strane. Takođe se  navodi da Air Serbia nije, pre nego što je odbila u celosti zahtev za  pristup informacijama, razmatrala mogućnost delimičnog pristupa, što  treba učiniti kada postoje na Zakonu zasnovani razlozi za ograničenje  pristupa nekim informacijama. U rešenju Poverenika se ističe i da "nema  mesta pozivanju prvostepenog organa na odredbe o prekršajnoj i krivičnoj  odgovornosti u slučaju odavanja poslovne tajne, za situaciju kada organ  javne vlasti to čini u skladu i na osnovu zakona, a ne neovlašćeno".
Zbog svega toga je predmet vraćen a.d. za vazdušni saobraćaj „Air Serbia" na ponovni postupak.
Podsećamo da je u rešenju (http://goo.gl/UaeBn2) kojim je Air Serbia odbila zahtev TS za pristup informacijama, protiv kojeg smo izjavili žalbu, ta kompanija je tvrdila da "ugovori sadrže striktnu klauzulu o poverljivosti informacija", da bi njihovo obelodanjivanje "ozbiljno ugrozilo međunarodne odnose Srbije i UAE", da bi odavanje tih podataka predstavljalo "krivično delo iz člana 240. Krivičnog zakonika" i da bi moglo da dovede do toga da Etihad raskine ugovore i podnese tužbu protiv Air Serbia za naknadu štete pred arbitražom u Londonu. U međuvremenu je najavljivano da će Nadzorni odbor Air Serbia skinuti oznaku tajnosti pa da će ugovori moći da se objave. TS je tim povodom postavila pitanje
Podsećamo da je Transparentnost – Srbija podnela istovetan zahtev i Vladi Srbije, koja po tom zahtevu nije postupila, ni nakon upućene požurnice (zbog nepostupanja Vlade nije moguće izjaviti žalbu, već samo pokrenuti tužbom upravni spor).
 Akt Air Serbia je poništen zato što "se na  osnovu utvrđenih činjenica i iznetih argumenata ne može sa sigurnošću  tvrditi da je osnovana odluka o odbijanju zahteva", a imajući u vidu da  je "prvostepeni organ naknadno, nakon sprovedenog postupa po zahtevu i  donošenja rešenja, u odgovoru na žalbu iznosio nove argumente u prilog  svoje odluke". U rešenju Poverenika se, između ostalog navodi da je Air  Serbia navela formalne razloge za uskraćivanje pristupa, ali da nije  obrazložila materijalne razloge koji takođe moraju postojati, i da se  razlozi za uskraćivanje pristupa informacijama ne mogu zasnivati samo na  pretpostavci o mogućem ponašanju druge ugovorne strane. Takođe se  navodi da Air Serbia nije, pre nego što je odbila u celosti zahtev za  pristup informacijama, razmatrala mogućnost delimičnog pristupa, što  treba učiniti kada postoje na Zakonu zasnovani razlozi za ograničenje  pristupa nekim informacijama. U rešenju Poverenika se ističe i da "nema  mesta pozivanju prvostepenog organa na odredbe o prekršajnoj i krivičnoj  odgovornosti u slučaju odavanja poslovne tajne, za situaciju kada organ  javne vlasti to čini u skladu i na osnovu zakona, a ne neovlašćeno".
Akt Air Serbia je poništen zato što "se na  osnovu utvrđenih činjenica i iznetih argumenata ne može sa sigurnošću  tvrditi da je osnovana odluka o odbijanju zahteva", a imajući u vidu da  je "prvostepeni organ naknadno, nakon sprovedenog postupa po zahtevu i  donošenja rešenja, u odgovoru na žalbu iznosio nove argumente u prilog  svoje odluke". U rešenju Poverenika se, između ostalog navodi da je Air  Serbia navela formalne razloge za uskraćivanje pristupa, ali da nije  obrazložila materijalne razloge koji takođe moraju postojati, i da se  razlozi za uskraćivanje pristupa informacijama ne mogu zasnivati samo na  pretpostavci o mogućem ponašanju druge ugovorne strane. Takođe se  navodi da Air Serbia nije, pre nego što je odbila u celosti zahtev za  pristup informacijama, razmatrala mogućnost delimičnog pristupa, što  treba učiniti kada postoje na Zakonu zasnovani razlozi za ograničenje  pristupa nekim informacijama. U rešenju Poverenika se ističe i da "nema  mesta pozivanju prvostepenog organa na odredbe o prekršajnoj i krivičnoj  odgovornosti u slučaju odavanja poslovne tajne, za situaciju kada organ  javne vlasti to čini u skladu i na osnovu zakona, a ne neovlašćeno".Zbog svega toga je predmet vraćen a.d. za vazdušni saobraćaj „Air Serbia" na ponovni postupak.
Podsećamo da je u rešenju (http://goo.gl/UaeBn2) kojim je Air Serbia odbila zahtev TS za pristup informacijama, protiv kojeg smo izjavili žalbu, ta kompanija je tvrdila da "ugovori sadrže striktnu klauzulu o poverljivosti informacija", da bi njihovo obelodanjivanje "ozbiljno ugrozilo međunarodne odnose Srbije i UAE", da bi odavanje tih podataka predstavljalo "krivično delo iz člana 240. Krivičnog zakonika" i da bi moglo da dovede do toga da Etihad raskine ugovore i podnese tužbu protiv Air Serbia za naknadu štete pred arbitražom u Londonu. U međuvremenu je najavljivano da će Nadzorni odbor Air Serbia skinuti oznaku tajnosti pa da će ugovori moći da se objave. TS je tim povodom postavila pitanje
1) da li su tvrdnje iz rešenja kojim  je zahtev odbijen bile istinite?;
2) ako su tvrdnje bile istinite, kako  nadzorni odbor Air Serbia može jednostrano da menja odredbe ugovora?
Detaljnije u prilogu:

 
										 
										 
	 
	










