Izbor i nadzor
Da Skupština nije naročito agilna u pogledu nadzora nad Vladom i koji su razlozi za to, dobro je poznato – položaj zakonodavne grane vlasti, bez obzira na ovlašćenja, faktički je slabiji od izvršne. Takva situacija bi se mogla promeniti kada bi parlament tražio saveznike u nezavisnim državnim organima i u civilnom društvu. Međutim, često radi upravno suprotno. Novi primeri te vrste odnose se na izbor nedostajućih članova u dva državna organa.Drugi primer se odnosi na izbor članova REM (bivši RRA, regulatorno telo za elektronske medije). Zakon je predvideo da i organizacije civilnog društva u složenom postupku mogu kandidovati neke od članova ovog tela. Nevladine organizacije su se ovaj put dobro pripremile za ove izbore, tako da je ishod bio da se na listi kandidata nađu osobe među kojima narodni poslanici iz vladajuće većine očigledno nisu imali svog favorita koji bi zatim bio izabran na sednici Skupštine. Umesto da ostave skupštinskom plenumu da ne pokloni poverenje nikome (za izbor je potrebno 126), čime bi svoje neslaganje sa kandidatima OCD učinili očiglednim (kao što su učinili u slučaju kandidata koje je predložila Skupština Vojvodine), ili da omoguće da makar neko od članova saveta REM ne bude po volji vlasti, izabravši nekog od kandidata, opredelili su se za najlošiju mogućnost. I pored toga što je postupak sproveden regularno, traženi su kvazipravni načini da se naknadno dovede u pitanje. Čak je pokušano i da se kroz autentično tumačenje promeni značenje zakonskih odredaba za ovaj jedan konkretan slučaj. Nakon takvog rasipanja energije, poslanici su na kraju odlučili da povuku predlog odluke iz skupštinske procedure.












