Business Joomla Themes by Justhost Reviews
  • Međunarodni dan borbe protiv korupcije: Loše stanje po ključnim parametrima
  • Indeks transparentnosti lokalne samouprave - LTI
  • Antikorupcijsko savetovalište – ALAC
  • Prijavi korupciju
  • Indeks percepcije korupcije CPI
  • Integrity watch Serbia

Pod lupom

Prev Next

„Moravski koridor" – kratko podsećanje

U vestima o otvaranju deonice „Moravskog koridora" navodi se da je izgradnja auto-puta je počela 2019. godine i da su predviđeni troškovi izgradnje iznosili su oko 800 miliona evra, ali i da se država „za potrebe izgradnje ovog auto-puta zadužila 1,89 milijardi evra, što je opravdala povećanjem cene materijala, rada, energenata i eksproprijacije zemljišta u proteklih pet godina". Izgradnja ovog koridora nije ugovorena na osnovu Zakona o javnim nabavkama, već na osnovu „posebnog zakona", usvojenog upravo zbog ovog projekta. Tim posebnim zakonom je propisano da će Vlada Srbije odabrati partnera na osnovu pravila koja bude definisala uredbom. U okviru uredbe je bilo propisano...

Borba protiv korupcije u izvršnoj vlasti i policiji – godina propuštenih prilika

Vlada Srbije, ni u drugom postavljenom roku, koji ističe za deset dana, neće ispuniti preporuke za sprečavanje korupcije u izvršnoj vlasti i policiji, koje je dobila od GRECO 2022. – pokazuje analiza koju je Transparentnost Srbija objavila danas.  Kada je reč o propisima, tokom 2025. nije donet Zakon o unutrašnjim poslovima, niti je dopunjen Zakon o sprečavanju korupcije, iako su nacrti tih akata, upravo zbog preporuka GRECO, pripremani ranijih godina. Nije ni pokušano da se prostor za koruptivne uticaje na donošenje propisa umanji kroz proširenje kruga primene Zakona o lobiranju, kao što je preporučio GRECO. Dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama...

Snižena ocena za Srbiju u globalnom izveštaju o građanskim slobodama

Globalna alijansa Civicus je u najnovijem izveštaju  saopštila da je snizila ocenu građanskog prostora u Srbiji na nivo „pod represijom“. Ovo predstavlja prekretnicu nakon višegodišnje eskalacije napada na osnovne slobode. Kategorija „pod represijom“ — stepen iznad najniže u globalnom okviru — odnosi se na države u kojima je prostor za delovanje građana ozbiljno ograničen, a neslaganje sa vlašću nosi teške posledice, uključujući nasilje, sudski progon ili čak zatvorske kazne. Srbija se tako u 2025. godini pridružuje grupi od 50 zemalja sa statusom „pod represijom“, među kojima su Gruzija, Zimbabve, Pakistan i El Salvador. „Snižavanje ocene za Srbiju predstavlja prekretnicu“, izjavila je...

Zlatko Minić za Insajder intervju: Lokalni izbori nisu bili fer, rezultati za SNS razočaravajući

Lokalni izbori u Negotinu, Sečnju i Mionici održani protekle nedelje nisu se odvijali u fer uslovima, a rezultati vladajuće stranke, uprkos masovnom korišćenju državnih resursa u kampanji, za njih su razočaravjući, ocenio je Zlatko Minić, član Upravnog odbora Transparentnosti Srbija (TS). Minić je u emisiji "Insajder intervju" istakao da intenzivna funkcionerska kampanja, zloupotreba resursa i otvorena kupovina glasova onemogućavaju slobodno izjašnjavanje građana. Minić je izneo podatke TS o "funkcionerskoj kampanji" - posete ministara u tri opštine tokom kampanje bile su 27 puta frekventnije nego u prethodnim godinama, a kada je reč o asfaltiranju lokalnih puteva - 75 odsto svih realizovanih radova "Puteva Srbije...

Sve što je bilo loše na prošlim izborima, u Negotinu, Mionici i Sečnju je bilo još lošije

Programski direktor nevladine organizacije Transparentnost Srbija Nemanja Nenadić ocenio je da su izborni uslovi u Srbiji danas lošiji nego na prethodnim republičkim izborima, što se pokazalo prilikom izbora u Zaječaru i Kosjeriću u junu, kao i na izborima održanim u Negotinu, Mionici i Sečnju u nedelju. "Sve što je tada bilo loše, sada je u Negotinu, Mionici i Sečnju bilo još lošije", rekao je Nenadić za Radio-televiziju Srbije komentarišući lokalne izbore održane u nedelju u ta tri mesta. Kada se govori o izbornim uslovima, prema njegovim rečima, treba se gledati da li je Srbija ispunila neke od ključnih preporuka ODIHR-a, od kojih je...

EU konvent: Lokalni izbori u Negotinu, Mionici i Sečnju nisu bili ni slobodni ni fer

Nacionalni konvent o Evropskoj uniji ocenjuje da lokalni izbori, održani 30. novembra 2025. godine u Negotinu, Mionici i Sečnju, ne mogu biti smatrani ni slobodnim ni fer, jer su bezbednost učešća građana i sloboda njihovog opredeljenja u izbornom procesu bili ozbiljno ugroženi. Tokom izbornog dana zabeleženi su nasilje, zastrašivanje i organizovano ometanje izbora, uz više slučajeva u kojima prisutna policija nije reagovala. Istovremeno, prisustvo specijalnih jedinica u punoj opremi je dodatno stvaralo atmosferu straha i moglo je uticati na odluke birača. Ističemo da policija nije obavestila javno tužilaštvo o incidentima kojima je prisustvovala, a koji imaju elemente krivičnog dela, iako je...

Izbori u Mionici, Negotinu i Sečnju – ministri udarnički u kampanji, nepravilnosti u finansiranju

Kampanja za novembarske izbore u tri opštine najbolji je pokazatelj da ne postoji namera da se ostvari ključna preporuka ODIHR iz juna 2024. – razdvajanje partijskog od državnog i sprečavanje zloupotrebe javnih resursa. Pored lokalnih funkcionera, u kampanji učestvuju i republički funkcioneri, koji su ove tri opštine tokom poslednjih pet nedelja obilazili čak 27 puta češće nego u prethodnom neizbornom periodu, prikazujući to kao svoje „redovne aktivnosti“. Aktivnosti ove vrste su učestale od sredine oktobra, a broj ministarskih poseta je višestruko uvećan u odnosu na period van kampanje. U 198 sedmica pre izborne kampanje u ova tri mesta su zabeležene ukupno...

Autentično tumačenje „zakona“ o Generalštabu – trostruko pravno nasilje

Autentično „tumačenje“ posebnog „zakona“ za Generalštab, koje je po hitnoj proceduri usvojio Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo, predstavlja trostruko pravno nasilje i umesto jačanja vladavine prava učvršćuje izgradnju bespravne države. Transparentnost Srbija zato poziva narodne poslanike da ovo autentično tumačenje ne usvoje, a Ustavni sud da bez odlaganja odluči o inicijativama kako bi se ovakvom urušavanju ustavnog poretka stalo na put. Donošenje bilo kog autentičnog tumačenja je sporno iz nekoliko razloga. Pre svega, ovaj institut uopšte nije prepoznat u važećem Ustavu Srbije, tako da se nameće pitanje važenja i efekata autentičnih tumačenja koje Narodna skupština donosi, primenjujući Zakon o Narodnoj skupštini...

Ko to (ne) želi dobro svojoj državi?

pescanik sabic

„Strahotno je i pomisliti da smo mi možda želeli da ukrademo neki novac preko respiratora.
Ljudi koji to misle ili insinuiraju ne žele dobro svojoj državi jer se mi nalazimo u situaciji u kojoj druge zemlje koriste svoje bezbednosne službe da dođu do respiratora. Ako želite danas da birate između potpuno regularnog procesa javne nabavke ili sačuvati ljudske živote, mi smo izabrali da sačuvamo ljudske živote.“

Ovo je izgovorila predsednica Vlade Srbije za TV Pink, povodom nekih otvorenih pitanja u vezi sa kupovinom respiratora za potrebe našeg zdravstva. I dodala „odmah posle vanrednog stanja položićemo potpun račun građanima o tim nabavkama i o tome koliko novca smo potrošili“.

Evidentna je, naprosto „bode oči“, spremnost da se maliciozno diskvalifikuju („ne žele dobro svojoj državi“) ljudi čije interesovanje za određene stvari ne prija. I, naravno, neprihvatljiva, pogotovo što u pitanjima NVO Transparentnost Srbija i novinara istraživača koja su bila predmet ovakve reakcije nije bilo nikakvih optužbi ili insinuacija. Štaviše, izraženo je razumevanje prema mogućnosti da u aktuelnoj situaciji bude privremeno opravdana i tajnost nekih podataka o načinu nabavki. Samo je, s pravom, naglašeno da je teško zamisliti bilo kakav valjani razlog da se ne objavljuje šta je tačno kupljeno i koliko je za to plaćeno.

Inače, „priču“ o odsustvu pouzdanih informacija o ovoj važnoj stvari započela je sama Brnabić onom famoznom izjavom sa početka epidemije – „broj respiratora je državna tajna“. Nastavio je Aleksandar Vučić odajući tajnu izjavom da imamo 1.008 respiratora, da je kupljeno 573, koji su stigli i raspoređeni su, a kupljeno je i 2.200, koji treba da stignu. Kasnije je od predsednika poslaničke grupe SNS Martinovića javnost čula – „ukupno naručeno 3.967 komada“, a u Srbiju „dostavljeno 585 novih aparata“. A još malo kasnije od drugog visokog funkcionera SNS i vlasti, Marije Obradović i sledeće: „Mi smo zatečeni sa negde 1.000 respiratora, oko toga 700 je bilo zauzeto redovnim bolesnicima, kardiovaskularnim, onkološkim. Dakle vrlo mali broj respiratora je bio na raspolaganju i to je značilo sigurnu smrt za mnoge od nas koji su bili zaraženi, ili bi imali potrebu za respiratorima. Zaista nadljudskom borbom i i predsednika Vučića i Vlade Srbije uspeli smo da platimo 4.000 respiratora. Naravno, zbog situacije u celom svetu, zbog roka dostavljanja, mi ćemo dobiti oko 1.500 respiratora još do kraja. Razliku do 4.000 respiratora dobićemo novac nazad.“

Teško je oteti se utisku da je ovo mnogo više izazivanje konfuzije nego informisanje. Zar, čak i uz najbenevolentniji odnos prema akterima ovakvog „informisanja“ nije očigledno da javnost Srbije o ovoj važnoj stvari ne zna praktično ništa?

Koliko smo imali respiratora pre epidemije COVID 19? Koliko ih sad imamo? Koliko smo ih kupili u toku epidemije? Koliko ih je isporučeno? Koliko javnog novca je potrošeno za to? Koliko znamo o ceni, drugim uslovima nabavke, posebno o kvalitetu respiratora? Koliko o tome da li je nabavka očito velikog, ogromnog broja respiratora (za šta je potrošeno više desetina, možda i stotina miliona evra) bila opravdana „spasavanjem ljudskih života“? Ili, za tu premijerkinu tvrdnju, zapravo nema nikakvog osnova? Kako ta tvrdnja izgleda u svetlu izjave još jednog u nizu, ali formalno najpozvanijeg visokog funkcionera vlasti i vladajuće stranke, ministra zdravlja Zlatibora Lončara – „mi smo najveći broj ljudi na respiratoru zbog korone imali 147 a na dan kada je došlo do proglašenja epidemije imali smo 408 slobodnih respiratora“!

Šta je onda razlog koji objašnjava nabavku još nekoliko hiljada novih?

Nedostaju pouzdani odgovori na mnogo važnih pitanja. A javnost, građani Srbije imaju pravo na njih, reč je o njihovom novcu. Nema ničeg neobičnog u tome da očekuju čist račun. A to, u svakoj prilici normalno očekivanje dodatno je pojačano tragičnim okolnostima pandemije. I kad računa nema ili kad postoji nešto dubiozno, odnosno sporno to normalno dovodi do reakcija kakve imamo i u neposrednom okruženju.

U Sloveniji npr. zbog sumnji da su respiratori nabavljani po višestruko uvećanoj ceni, uz stoprocentni avans i izbor firme uvoznika pod političkim pritiskom u toku su demonstracije građana u više gradova, opozicija najavljuje interpelaciju nadležnog ministra ili cele Vlade a Državna antikorupcijska komisija i policija vode postupke provere. I u BiH iz manje-više istih razloga, sa nešto više tragi(komič)nih elemenata (za nabavku respiratora angažovana je firma koja se bavi preradom malina) u toku je akcija tužilaštva koja je obuhvatila i kabinet premijera.

I kod nas su, bez obzira na ćutanje nadležnih, do javnosti doprle kakve takve, makar fragmentarne ali vrlo slične informacije. Npr. o tome da će se sudbina velikog iznosa novca iz Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja namenjenog kupovini respiratora rešavati pred sudom u Podgorici! Reč je o novcu iz posla u kom je uz kompletan avans direktno angažovan dobavljač koji je opet angažovao još jednog posrednika, i to prilično neobičnog (ne baš malinara, pre kozmetičara) a koji je opet u posao uveo još neke posrednike, i sve to uz predviđenu milionsku posredničku naknadu.

Ističe i druga sedmica od prestanka vanrednog stanja. Za svaku, a pogotovo za Vladu koja je za par dana pripremila i (mimo Ustava, bez Skupštine) utvrdila kompletan rebalans državnog budžeta ili realizovala famoznu akciju „helikopter novca“ pozajmivši i podelivši građanima po 100 evra, to bi moralo biti više nego dovoljno da pripremi i položi „potpun račun“, koji je, u svojoj teatralnoj, egzaltiranoj reakciji, premijerka najavila za – „odmah“.

Ali računa, ne samo potpunog nego nikakvog, nema a premijerka i Vlada ćute.

Ako je to njihov način da se priča o respiratorima „apsolvira“ (što bi, imajući u vidu odnos prema dosadašnjim obećanjima, moglo biti vrlo verovatno) onda bi se ono premijerkino „strahotno“, a pogotovo ono „ne žele dobro svojoj državi“ moralo odnositi upravo na njih.

Rodoljub Šabić, advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, za Peščanik.

Vesti